Gunđanje o NFT-u ili kako sam postao konzervativni starac

NFT je jedna od onih stvari zbog kojih se osjećam kao deda od 80 godina koji ne priznaje ništa što je nastalo nakon 1970. Jednako kako bih se osjećao i na trap koncertu. Cijelo vrijeme bih se pitao “Koji je ovo kurac i zašto je to popularno?”

NFT je skraćenica za “Non-Fungible Token”, što se kod nas prevodi kao “nezamjenjivi token”. U principu se radi o digitalnom certifikatu kojim se potvrđuje vlasništvo nad nekom “virtualnom umjetninom”. To može biti screenshot nečega, originalna digitalna slika, video ili bilo što drugo što postoji u virtualnom svijetu. 

NFT se može kupovati i prodavati samo s kriptovalutama jer se bazira na block-chain tehnologiji koja je i sama toliko komplicirana i meni nerazumljiva da se i zbog toga osjećam staro. A nisam star! Majke mi! Te kriptovalute su mi baš ono, kriptične, ahahah. Kužite, jer kao…

E sad, ono što meni nije jasno je zašto bi netko platio goleme novce za digitalnu sliku koja je na Internetu i koju bilo tko može potpuno besplatno gledati, skinuti je na svoje računalo pa i isprintati i uokviriti ako mu je toliko super.

Npr. ja dam tisuću dolara za screenshot Zekanovića koji u Saboru drži vrećicu u kojoj se nalazi točno ono što vi mislite da se nalazi i taj screenshot je sad moje vlasništvo. Ja posjedujem digitalni certifikat na kojem piše da sam ja vlasnik tog screenshota. Super. Ali taj screenshot je i dalje na Internetu. I dalje ga svi mogu gledati i downloadati pa se postavlja pitanje što sam ja to platio i zašto. S tih tisuću dolara nisam dobio nikakvu dodatnu vrijednost u odnosu na nekog drugog.

Jedna od bizarnijih NFT transakcija je bila kad je neki frajer platio 2,9 milijuna dolara (!) za prvi tweet u povijesti Twittera. Odnosno, platio je za screenshot tog tweeta i on je sad ponosni vlasnik tog NFT-a, iako svatko može pronaći taj screenshot na Internetu i pogledati ga. Svatko star i konzervativan poput mene će se s pravom zabrinuti za budućnost naše vrste i pitati se

“Kae ovo, jebote?”

Mislim, koja je svrha tog certifikata?

Frajer sad to želi prodati za 48 milijuna dolara (aha, to je svrha), ali najvišu ponudu koju je za sad dobio je samo 29 tisuća dolara. Dakle, malo žešći debakl. Gle, jebe se meni na što će netko potrošiti svoje novce, ali za sad mi se taj NFT čini kao vjenčani list, samo što osoba s kojom si u braku uopće ne živi s tobom, ne donosite zajedničke odluke o ičemu niti ona ima ikakve obaveze prema tebi. Možda se ponekad poseksate i to je to. Ta osoba živi svoj život, radi što hoće i s kim hoće, ali eto, ti kod sebe imaš certifikat koji dokazuje da ste u braku. Onak, koja je poanta toga?!

Kad kupiš originalnu fizičku sliku koju odneseš doma, onda je imaš samo ti. Ako je netko želi vidjeti, mora tebe pitati je l’ može. Nitko drugi na svijetu nema tu sliku osim tebe. Možda netko ima kopiju, možda netko ima poster te slike ili je može vidjeti online, ali nitko nema baš to platno ispred kojeg je potpisani umjetnik danima/tjednima/mjesecima stajao i na njemu stvarao nešto originalno. Kad to usporedim s NFT-om, riga mi se. A ja sam netko tko uopće ne razumije umjetnost! Ne znam ni zašto Picasso vrijedi milijune, a kamoli jebeni screenshot nečega!

Neki smatraju da je cijelo NFT tržište jedan veliki balon govana koji će prije ili kasnije puknuti i zasrati sve one koji se nisu na vrijeme izvukli. Podsjeća na ono ludilo u 17. stoljeću s tulipanima u Nizozemskoj kad su tulipani iz nekog razloga dosezali cijene dobrog konja ili čak i kuće, dok se nije sve raspalo. Ni cvijeće ne razumijem. Koja je poanta biljke koju ne možeš pojesti?

Tome u prilog ide i činjenica da većina kupaca NFT ne kupuje iz nekakvih kolekcionarskih pobuda ili želje za posjedovanjem, nego isključivo sa željom da to preprodaju dalje za još veću cijenu i tako sve dok netko ne ostane s NFT-om kojeg je platio milijune dolara, a više ga nitko ne želi kupiti.

Jedna od bizarnijih vijesti koja me je i potakla na pisanje ovog teksta je to da je Nike predstavio svoju kolekciju virtualnih tenisica od kojih je najskuplji par prodan za 130 tisuća dolara, dok su ostali parovi prodani za 4-9 tisuća dolara. To je po mom skromnom sudu solidna cifra za virtualne tenisice. Ili za prave tenisice. Ili za životnu zalihu tenisica. Je li uopće potrebno naglasiti da bilo tko može vidjeti i skinuti slike tih tenisica potpuno besplatno?

A sad pazite ovaj citat s članka kojeg sam maloprije linkao:

“Kako bi se prilagodili novom vremenu u kojem dominiraju pojmovi poput NFT-a i metaversa, Nike je prošle godine preuzeo tvrtku RTFKT koja također proizvodi tenisice, ali samo za korištenje u virtualnom svijetu.“

Tvrtka koja proizvodi virtualne tenisice. Ej. Tvrtka. Koja. Proizvodi. Virtualne. Tenisice. Živimo u zlatnom dobu bullshita. Zamislite da pitate nekog čime se bavi i on vam odgovori:

“Proizvodnjom tenisica, ali to su ti baš ono ful specijalizirane tenisice i pogodne su za korištenje isključivo u virtualnom svijetu.”

Kak’ jebeno koristiš tenisice u virtualnom svijetu?! Osim za dobivanje para od budala, dakako. Pa kaj ste vi normalni?! Zakaj sam uopće išao ovo pisati? Samo sam se uzrujao.

Ima i hrpa odvratnih influencera koji rade svoje NFT “umjetnine”, a koje su zapravo pikselizirane slike koje izgledaju kao da ih je dijete nacrtalo. Ili ja. Gle, ne znam crtati i nije me zbog toga sram. I onda to za masne pare prodaju svojim slinavim fanovima, a slike doslovno izgledaju kao screenshot neke video igre iz ’92. Dio rulje kupuje to jer su idioti, a dio jer žele preprodati ljudima koji su idioti.

Možda je sad dobar trenutak da vam predstavim svoj NFT za povoljnu cijenu od samo- Zajebavam se. Ali zamislite da netko kupi screenshot moje prve objave na Pseudohumoru. Da plati neku ogromnu cifru, recimo dva bureka, za nešto što će i dalje biti dostupno svima. Nema nikakvog smisla, zar ne?

Koliko vidim, ima i legitimnih umjetnika koji rade digitalna umjetnička djela i koji su sad dobili dodatni način za zaradu, što mi je totalno okej, ali ne mogu se oteti dojmu da ima jako malo ljudi koji to zaista kupuju iz gušta, a jako puno koji samo žele preprodati to za profit.

Volio bih znati je l’ netko od čitatelja kreira ili kupuje NFT i što misli o tom tržištu.

Do čitanja.