1. Vlada: Iseljenici, vratite se kući. Skuhat ćemo vam paštašutu.
Iseljenici: New life, who dis?
Vlada je prije četiri mjeseca mrziteljima Hrvatske koji su se drznuli pronaći svoju sreću izvan lijepe naše ponudila 200 tisuća kuna da se vrate nazad. 150 tisuća za samozapošljavanje i 50 tisuća za potrošiti na seks, drogu i rokenrol. Time je subverzivnim elementima dana svaka prilika da od sebe naprave poštene domoljube i žive u državi koja odgovara njihovoj nacionalnosti, što je jedini način za moralno ispravan život.
Tko je normalan mogao znati da u četiri mjeseca ama baš nitko nije prihvatio tu ponudu? Kakav ekonomski mag je mogao predvidjeti tako nešto? Opširnije o tome na mom prijašnjem tekstu.
2. Rusija poručuje: Više ga nećete primati
Uvijek treba iskoristiti priliku za dick joke. Rusi su prestali isporučivati plin nekim državama. Nije poznato jesu li to iste neke države s kojima je Kolinda imala dogovor za rad od kuće za 8000 tisuća eura i ako jesu, radi li se o uzročno-posljedičnoj vezi ili samo korelaciji. Ima li uopće razlike između uzročno-posljedične veze i korelacije? Prosječni internet epidemiolog tvrdi da ne.
Nažalost, hrvatski građani u javnom prijevozu i dalje redovito isporučuju plin, iako nema apsolutno nikakve potražnje za njim. Nije poznato kakve sankcije bi ih mogle natjerati da prestanu s isporukom.
3. Elon Musk kupio Twitter. Svih 12 korisnika u Hrvatskoj je uzbuđeno.
Elon Musk je svoje novce potrošio na kupovinu Twittera i dobio iste reakcije kao i ja kad popijem devet pivi:
“Znaš li koliko si dobroga mogao napraviti s tim novcima?”
Vjerojatno je nemoguće utvrditi kad je točno rulja počela osuđivati transakcije privatnih osoba, ali vjerujem da nisam jedini kome to ide na živce. Svi mi ponekad trošimo pare na gluposti, samo na puno nižoj razini. Kako bi se osjećali da svaki put kad kupite majicu koju nikad nećete obući ili kilu manga koji vam strune jer ga dva tjedna niste ni pipnuli dođe netko i krene vam srat kome ste sve mogli pomoći s tim novcem?
Američka woke ekipa već bježi s Twittera jer se boji da će se korisnici oteti kontroli i početi pisati zločeste tweetove. Gdje je nestala ona “Sticks and stones may break my bones, but tweets will never hurt me”?
Očekujem zajedničku press konferenciju predsjednice Twittera za Hrvatsku, Jadranke Kosor, i Radničke Fronte. Čim se članovi RF prestanu tresti od pravedničkog gnjeva.
4. Zekanović pronašao magičnu vrećicu koja pokazuje kakvih sve idiota ima u Saboru
Dok je šetao Pantovčakom, Zekanović je pronašao pravo blago: vrećicu bijelog praha. Sreća ne prati samo hrabre nego i Zekanovića. Vrećica posjeduje magična svojstva jer se u njoj nalazi točno ono što vi mislite da se nalazi. Kao takva, vrećica je svojevrsno ogledalo i pogađa vašu osobnost bolje od horoskopa na teletekstu.
Ako mislite da se u njoj nalazi šećer, brašno ili nešto slično, vi ste realist i/ili domaćica. Ako mislite da se nalazi kokain, onda ste nepopravljivi optimist i/ili idiot. Ako mislite da je dobra ideja da takvu vrećicu iskoristite za performans u Saboru, onda ste Zekanović.
Kasnije je utvrđeno da je u vrećici bilo brašno, zbog čega se u Milanovićevom oku pojavila suza.
5. Kad Svemir kaže “crveno”, ti čekaj da ti netko upali zeleno
Novi ministar u Vladi, Delboy Filipović, je davne 2002. oborio svjetski rekord u stajanju na semaforu. Daniel Day Filipović je čak 20 minuta disciplinirano stajao jer nije znao kako se nositi s crvenim. HDZ-ovi autentični domoljubi su oduvijek imali problema s crvenim. Mlad i neiskusan, Dretar Filipović nije znao da za zeleno svjetlo treba stisnuti dugme. Kako bi i mogao to znati kad 2002. dugmad u Hrvatskoj još nije postojala. Ne znamo zašto je kokoš prešla cestu, ali znamo zašto Filipović nije.
Nažalost, nakon 20 minuta se pojavio slučajni prolaznik i uzrokovao “butterfly effect”. Zbog naizgled beznačajnog pritiska dugmeta, Donat Mg Filipović je uspješno i suvereno prešao cestu, što je bio prvi korak prema njegovom imenovanju za ministra 20 godina kasnije. Time što je Ding Dong Filipoviću upalio zeleno, taj stranac je Hrvatskoj upalio crveno. Usput, samo dvije godine nakon tog neželjenog događaja je snimljen film s Ashtonom Kutcherom koji se zove “Butterfly Effect”. Slučajnost?!
6. Došao sam na posao bez šminke, zbog čega sam dobio brojne pohvale
Šalim se, to se nije dogodilo meni nego Mojmiri Pastorčić jer je jedan dan vodila RTL Direkt bez šminke zato što je taj dan bio “No Make up Day”, odnosno dan bez šminke.
“Možda ne u Hrvatskoj, ali u nekim drugim zemljama to je dan kad je bitno prirodno, dan kad trebate biti zadovoljni takvi kakvi jeste, dan kad je bitna osobnost, ne ljepota.”, kaže Mojmira. Pa lijepo.
Apsolutno podržavam prirodnost i ljepotu s minimalno umjetnih pizdarija. Dodao bih da su prirodan izgled i osobnost bitni svaki dan, a ne samo jedan dan godišnje. Dodao bih i da ja 13 godina dolazim na posao bez šminke jer držim do prirodnog izgleda i osobnosti, a jedini komentar koji sam ikad dobio je:
“Buraz, a da probaš to pokriti s malo pudera?”
Toliko o pravdi.
7. K’o ono bari na moru? Premalo njih
Ugostiteljima na moru nedostaje sezonaca. Jedna od upečatljivijih izjava je:
“Konobar u Dubrovniku može zaraditi do 2000 eura.”
Ovo “do” mi je ful sumnjivo. Kao kad ti frend u srednjoj kaže da je na moru zbario do deset cura. Lukav način za reći “jednu”. Plot twist: Taj frend sam bio ja. I nije bila jedna nego nula. Ali samo zato što sam se fokusirao na alkohol i svaki dan na moru popio preko jedne pive, što je lukav način za reći “dvanaest”. Svatko ima svoje talente.
Čak i da se stvarno radi o 2000 eura, dovoljno je da se u Dubrovniku jednom napiješ i slučajno okreneš rundu za 5-6 kolega i ode plaća. Tresneš dva soma eura na šank kao pravi frajer, a nabildani šanker te pita gdje je ostatak. Tvoji frendovi su već eksali cugu i sad moraš otplatiti dug. Dva dana kasnije u dupetu švercaš vrećicu u kojoj se nalazi točno ono što vi mislite da se nalazi. U startu si imao dvije vrećice u dupetu, ali jedna ti je ispala negdje na Pantovčaku.
8. Gucci prodaje gumene sandale za 400 eura. U drugim vijestima: Gucci guli glupane
Kad sam bio mali sam nosio gumene sandale jer sam kao pravi uglađeni Zagrepčanec imao stopala koja su bila previše osjetljiva za kamenje. A par puta sam stao i na ježince. S vremenom su moji tabani očvrsnuli i poprimili hobitske karakteristike te sam jednog dana odbacio gumene sandale i postao muškarac. Imao sam 20 i nešto. Sad mi je koža na stopalima toliko tvrda da mogu bosonog gaziti ježince. Osveta je slatka.
Ali baš me zanima kakve su te sandale za 400 eura. Znate li vi koliko dobrog bi se moglo napraviti s 400 eura?! Je l’ se smije s njima u more? Je l’ ih se smije uopće staviti na nogu? Mislim, ipak je to Gucci. Možda nisu predviđene za korištenje nego za držanje u regalu uz porculan od prabake koji se vadi samo za posebne prilike, iako u 120 godina nije bila još nijedna dovoljno posebna prilika.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo čitati o Česima koji su puno prekasno shvatili da Gucci sandale nisu za Biokovo.
9. Markić: Dežulović me proglasio glupom i zatucanom
Sud: Što je sporno?
Željka Markić je izgubila tužbu protiv Borisa Dežulovića u kojoj je tvrdila da ju je Dežulović proglasio glupom i zatucanom, čime joj je nanio duševnu bol. Željka je uzela kalkulator i izračunala da njena bol vrijedi točno 40 tisuća kuna. Rekao bih da joj fali samopouzdanja. Ja ne bih išao ispod 44 milijarde dolara, koliko je Elon Musk platio za Twitter. Zamislite koliko duševnih boli je Elon Musk mogao izliječiti s 44 milijarde dolara. Ali ne, on je svoj novac potrošio na ono što je htio. Kakav smrad.
Sud je uzeo svoj kalkulator i izračunao da njihovo vrijeme vrijedi 7500 kuna koje Markić mora platiti, što joj je uzrokovalo dodatnu duševnu bol u vrijednosti od 7500 kuna.
10. Još smo jedan korak bliže čokoladi s hladetinom
Kraš pomiče gastronomske granice. Nedavno su napravili Dorinu s čvarcima. Vjerojatno su se osjećali kao Frankenstein kad je njegovo čudovište prvi put oživjelo. Mješavina ponosa i pitanja “Što smo to učinili?”. Podržavam integraciju čvaraka sa svim mogućim namirnicama pa tako i s čokoladom. Nadam se da će jednog dana napraviti i Dorinu s hladetinom. Imam pravo sanjati.
Nažalost, čini se da se Dorina s čvarcima mogla kupiti ili naručiti samo 30.4. Sad se može jedino osvojiti kroz razne nagradne igre. Zbog toga je Dorina s čvarcima izuzetno tražena roba u gradu. Navodno na crnom tržištu postiže cijenu jedne vrećice u kojoj se nalazi točno ono što vi mislite da se nalazi.
11. Nećete vjerovati na kojem fakultetu je Banožić obranio svoj doktorat
Index je u Banožićevom doktoratu pronašao hrpu bedastih i netočnih informacija kojeg je, dakako, obranio na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Na istom onom na kojem ga je obranio i Vice Mihanović, najpoznatiji doktor znanosti u povijesti Hrvatske. Treba biti pošten pa reći da je Banožićev doktorat bitno bolji od Mihanovićevog, ali od tog čušpajza je bolja i svaka osnovnoškolska zadaćnica ikad napisana, tako da to i nije neko mjerilo.
Tvrde neki da je lako biti novinar, ali zamislite da vam urednik da zadatak da pročitate više od 300 stranica Banožićevog doktorata i izvadite sve gluposti iz njega, a još se niste oporavili ni od Mihanovićevog doktorata koji je imao skoro 200 stranica. Nadam se da nije ista osoba morala čitati oba doktorata jer to bi zaista bilo nehumano. Zamislite koliko bi tisuća kuna vrijedila ta duševna bol?
Inače, Banožićev doktorat se bavi mogućnostima turizma u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ne znam kako drugi gradovi, ali Vinkovci rasturaju na tom planu. Baš nedavno su u svoju turističku ponudu uvrstili “Hod za život”. Ja kad gledam koji bi grad mogao posjetiti, posjećujem isključivo one koji nude opciju organiziranog hodanja prema Srednjem vijeku. “Hod za život” je prilično ironično ime jer je to jedini hod od kojeg mi se javljaju suicidalne misli.
12. Sretan vam Praznik rada
Nadam se da negdje uživate s prijateljima i/ili obitelji. Ja sam ove godine preskočio tradicionalno raketiranje mesom i alkoholom jer sam to obavio jučer. Čovjek sam ispred svog vremena.
Nisam se odvažio otići ni na grah u Maksimir jer ne želim poginuti u stampedu. U gradu ionako ima i previše usta kojima je taj grah potrebniji. Nadam se da se netko sjetio organizirati skandiranje gdje jedna grupa skandira
“MOŽEMO”,
dok druga grupa skandira
“LI DOBITI JOŠ GRAHA”.
Meni je to smiješno, a to je najbitnije u cijeloj ovoj priči. Ne bojte se, i ja sam jeo grah, ali u kućnoj radinosti. Chili con carne, da budem precizan, tako da se svejedno osjećam kao pošteni Hrvat i radnik.
Do čitanja.
Profane Misli 