VLADA PONUDILA 200 TISUĆA KUNA ZA POVRATAK IZ INOZEMSTVA – NEĆETE VJEROVATI ŠTO SE ZATIM DOGODILO

Vlada je prije četiri mjeseca mrziteljima Hrvatske koji su se drznuli pronaći svoju sreću izvan lijepe naše ponudila 200 tisuća kuna da se vrate nazad. 150 tisuća za samozapošljavanje i 50 tisuća za potrošiti na seks, drogu i rokenrol. Zlobnici bi rekli da je to bolje potrošen novac nego na samozapošljavanje u Hrvatskoj. Zaista zli zlobnici bi rekli da je bolje staviti pare na to da će Hajduk osvojiti prvenstvo nego na samozapošljavanje u Hrvatskoj. Neukusno, ako mene pitate.

Vlada  je tim subverzivnim elementima dala svaku priliku da od sebe naprave poštene domoljube i žive u državi koja odgovara njihovoj nacionalnosti, što je jedini način za moralno ispravan život. Što se mene tiče, radije bih da se ne vrate jer problem s parkiranjem je i dalje golem.

Tko je normalan mogao znati da u četiri mjeseca ama baš nitko nije prihvatio tu ponudu? Kakav ekonomski mag je mogao predvidjeti tako nešto? Ljudi ne žele besplatan novac? Znate li vi koliko inače košta 200 tisuća kuna? 200 tisuća kuna + PDV!!! Ovakvog popusta nema ni na teleprodaji!

Koliko duboko seže ta mržnja prema Hrvatskoj da je ne može izliječiti čak ni 200 tisuća kuna od kojih se 50 može potrošiti na troškove života? Ljudi moji, pa to su ozbiljni novci! Ako ste podstanar u Zagrebu, s 50 tisuća kuna možete tjednima živjeti kao baja. Naručivati craft pive bez da pitate za cijenu. Svaki dan bi mogli piti “Take your mango and go kveik yourself”, što je stvarna piva i stvarno se tako zove, zbog čega je svima jasno da naše društvo ide u tri pizde materine.

Naravno da je Vlada šokirana, konsternirana i nadasve potresena činjenicom da nitko neće novce. Nikad se još nisu susreli sa situacijom u kojoj netko ne želi novce. Nema priručnika u kojem piše kako postupiti u tom slučaju. Zna se da se problemi rješavaju tako da ih gađaš tuđim novcima sve dok problem ne kaže “Ok, jebote! Uzet ću novce i odlazim!”. Jedino što se obično vrati i traži još novaca, ali to govno ćemo progutati kad dođemo do njega.

Možda će vas ovo šokirati, ali nije Vlada jedina. Nemogućnost rješavanja problema s novcima se događa i običnim ljudima.

Moj susjed je učestalo bio nasilan i posesivan prema svojoj ženi i kontrolirao s kim i kad će se družiti, konstantno je fizički i psihički zlostavljao, jedini odlučivao na što će se trošiti novac, a njoj davao samo minimum i to kad bi ga preklinjala i općenito je tretirao kao služavku koja je tu da mu udovolji i bespogovorno podrži sve njegove odluke. Kao pravi alfa mužjak! Umetni zvuk spartanskog ratnog pokliča iz “300”.

U svojoj nesmotrenosti i mentalnoj sljepoći, žena je jednog dana otišla od njega i odlučila da će stvoriti život izvan područja vladavine tog alfa mužjaka, iako joj je on omogućio ugodan život u kojem ne treba odlučivati o ičemu. Kakva drskost! Tko ne bi htio živjeti bez takvog tereta? Radiš ono što ti se kaže, ideš tamo gdje ti se kaže i to je to. La Dolce Vita, buraz! 

Frajer ju je zvao i obećao da će joj od njene plaće ostavljati dodatnih 100 kuna tjedno, ali ona se i dalje nije htjela vratiti. Nakon toga je ostao bez ideje kako da je vrati pa se obratio meni. Ja sam mu predložio da proba s 200 kuna, ali ni to nije upalilo. Ženska je bila totalno nerazumna! Nakon toga sam i ja ostao bez ideje.

Ponudio sam se da budem posrednik pa sam je pitao što ona zapravo želi. Počela mi je pričati da se samo želi maknuti jer je proživljavala pakao, njene želje nisu bile bitne i živjela je u strahu 24 sata dnevno.  Koliko god da se trudila biti savršena, frajer je uvijek našao razlog da je odalami ili izvrijeđa. I nakon svega toga on i dalje ne vidi problem. Misli da će mu se vratiti zbog dodatnih 200 kuna tjedno. Kako može biti takva budala da misli da se takva užasna veza može spasiti s novcima?

Njen odgovor mi je dao za misliti. Za ovakav problem je trebalo razmišljati izvan okvira.

“Pojma nisam imao da je bila takva situacija. Kako ti se čini povećanje od 250 kuna tjedno? Ne? Gle, imam autorizaciju za ići do 300 kuna, ali to je to! Budi razumna! To su dobri novci! I dalje ništa?! Ok, ne moraš se vratiti! Ali i dalje ćeš sudjelovati u režijama, ne? To bi bilo korektno prema njemu.”