Zadnjih par dana su opet počeli dramatični tekstovi o tome kako nas je sve manje i manje i da se crno piše našem narodu. U ovom tekstu ću vam objasniti zašto meni to ne drži vodu i otvoriti vam oči.
Ali prvo vam moram objasniti tko je meni otvorio oči: Ljudi koji ne vjeruju u globalno zatopljenje. Kao što znate, već godinama se globalno priča o tome da je globalno zatopljenje jedan od najvećih globalnih problema s kojim se naša krhka vrsta susrela na globalnoj razini.
Unatoč brojnim studijama i otapanju ledenjaka, postoji nemali broj ljudi koji u globalno zatopljenje ne vjeruju. Meni je sasvim ok da postoje oprečna mišljenja za svaku temu, dokle god su potkrijepljena s koliko-toliko racionalnim argumentima.
Prije su mi išli na živce ljudi koji niječu globalno zatopljenje samo zato što ga oni ne osjećaju lokalno. Samo zato što nema direktan efekt na njihov život. To mi prije nije bio kvalitetan protuargument. Doslovno su mi zvučali ovako:
“Meni je danas ujutro bilo zima, iako je tehnički još uvijek ljeto, dakle, tu netko sere. Globalno zatopljenje je fake news jer ja osobno nemam problema sa zatopljenjem, upravo suprotno. Ono što se meni događa je globalno zahladnjenje! Zašto nitko ne piše o tom problemu?! Buraz, ljeto je a ja sam ujutro morao na posao u dugim rukavima! A vi pričate o zatopljenju? Pa kaj ste vi normalni?! Tko vas plaća?!”
Jer naravno, definicija globalnog zatopljenja je kad nam je svima konstantno toplo a nikada hladno. I to je ono što muči znanstvenike. Boje se da jednog dana više nećemo morati koristiti dekice i zato žele da učinimo nešto po pitanju globalnog zatopljenja i pokušamo ohladiti našu dragu Zemlju.
A tko plaća te znanstvenike? Pa naravno, industrija dekica. Možda ste čuli za lobije “Big Pharma”, “Big Tobacco”, Big Momma’s House”, “Big Oil”, ali sigurno niste čuli za “Big Dekica” jer su tako dobro infiltrirani u sve pore našeg društva da ni ne znate da postoje. Samim time što ih tu spominjem, riskiram da se jedno jutro probudim mrtav s dekicom na faci. Ali nije me strah.
Međutim, sad mi ti ljudi više ne idu na živce jer tek sad shvaćam koliko je njihov argument zapravo jak jer i ja prolazim kroz tu situaciju s navodnim problemom smanjenja stanovništva u Hrvatskoj.
Kažu da nas je već sad manje od 4 milijuna i da će nas biti sve manje i manje što zbog iseljavanja, što zbog toga što sve manje ljudi žele imati djecu kad vide kakvi nam sve tulipani vode državu.
I čitam ja o tom groznom problemu smanjenja stanovništva dok stojim u krcatom tramvaju. Čitam taj tekst da nas je premalo pa se osvrnem oko sebe i vidim hrpu ljudi. Pa opet pročitam kako nas nema a ne mogu se ni okrenuti oko svoje osi bez da trknem 9 ljudi. I naravno, što sam prvo pomislio:
Netko tu sere. Masovno iseljavanje i mali broj rođenih je fake news jer ja osobno nemam problema s premalim brojem stanovnika. Upravo suprotno. Ja imam problema s prevelikim brojem stanovnika! Zašto se nikad ne piše o tome?! Buraz, ja nisam u tramvaju sjedio od ’97! A vi pričate o premalo stanovnika?! Pa kaj ste vi normalni?! Tko vas plaća?!
Ako nas je premalo, kako objašnjavate gužve na pojedinim autobusnim i tramvajskim linijama? Ja se više ni ne usudim sjest čak i ako vidim neko prazno mjesto. Jer ako sjednem, znam da će se već na idućoj stanici neka starija gospođa stati odmah pored mene i onda ću ja, da ne ispadnem neodgojeni šupak, morati idućih 5 stanica gledati kroz prozor i pravit se da je ne vidim. A sad mi se od toga već lagan ukoči vrat. 35 mi je na grbači. Još par godina i više neću biti tinejdžer.
A o parkingu da ne pričam. Premalo nas je? Jeste kad probali parkirati u centru Zagreba? Zaboravite na onu izreku “nema ateista u rovovima”. Nema ih među onima koji traže parking u 1. zoni. Nakon 14. kruga oko kvarta počneš se moliti svim božanstvima za koje si ikad čuo, bez obzira na to koje si vjere ili ako si ateist, samo da nađeš parking. Čiji su svi ti auti ako nas je navodno premalo?!
Zar da pored svojih zdravih očiju (Na mjerenju dioptrije svaki put dobijem savršenu ocjenu za oba oka: +5.) koje svakodnevno svjedoče gužvi na placu, u dućanu i birtijama u centru, povjerujem “stručnjacima” koji tvrde da nas je premalo i da se premalo djece rađa? Ako ih se rađa premalo, kako to da svako malo vidim trudnicu? Ok, radim u najvećem rodilištu u Hrvatskoj, ali svejedno. Tu nešto smrdi. Osim toga, ni tamo nema dovoljno parkinga!
Sad se sigurno pitate tko stoji iza te obmane? Kome je u interesu da bude sve više djece u Hrvatskoj? Tko može najviše profitirati od toga? Pa naravno, Big Dekica! Zar ste sumnjali?! Što je više djece, to se više dekica kupuje! Ljudi, otvorite oči!
2 Comments