1. “Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici?”
Pitanje koje je cinično postavila Općinska državna odvjetnica Tatjana Šimunić Adamović nakon što je 27-godišnja žena jedva preživjela višestruke ubode nožem koje joj je nanio njen suprug. Pitanje je to od kojeg bi svakog od nas trebala proći jeza, bez obzira na to kojeg smo spola.
Inače, to smeće je već imalo zabranu pristupa zbog prijetnji i oduzimanja slobode svoje supruge. A u svibnju joj se pojavio i na poslu sa sjekirom. Naravno, ne na onaj fora, pozitivan način kad vam se netko pojavi na poslu sa sjekirom. Ovo pišem za tu državnu odvjetnicu i njoj slične jer možda su u DORH-u mislili da je to bila romantična gesta.
Žena se zaključala u skladište i tako se spasila pa je od njegove sjekire nastradao “samo” njen auto. Zbog toga je tek jednu noć proveo u zatvoru. Ej. Jednu noć.
Pitam se kako bi ta odvjetnica reagirala da je ona bila na mjestu te žene? Bi li njen monstrum od supruga i dalje bio na slobodi? Ali vratimo se na ono originalno pitanje. Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici?
Hm… ne znam. Došli bi u mrvicu bolje društvo? U malo sigurniji svijet? U malčice bolju državu? Nisam pravnik, ali ti odgovori mi se nekako nameću sami od sebe.
2. Veliki šok: Hrvatska je krcata gospodarskim kriminalcima
Ne znam kako ste vi primili vijest da je uhićeno nekoliko finih i poštenih ljudi zbog milijunskih pronevjera, ali mene je to baš potreslo. Počinjem vjerovati da nisu svi Hrvati pošteni…
Navodno je veliku ulogu u tim uhićenjima imalo i Ministarstvo financija. “Nešto nam je bilo sumnjivo, odmah smo krenuli istraživati.”, pohvalio se ministar Primorac.
To “nešto” je valjda bila firma u centru ove afere koja je osnovana 2019., 2020. je imala 0 kuna prihoda, a 2021. 220 milijuna kuna prihoda. I ima samo jednog zaposlenog. Svaka čast što im je to bilo sumnjivo. Njihovi radari su gotovo jednako istančani kao oni od premijera Plenkovića.
Možda je to “nešto” bila i činjenica da je oko 500 milijuna ilegalno stečenih kuna sjelo na račun oca jednog od glavnih aktera, koji je umirovljenik. Znaš da nešto ne štima kad u Hrvatskoj neki umirovljenik ima para k’o dreka.
To vam sve govori o našoj državi. Koliko nonšalantan i samouvjeren moraš biti da na nečiji privatni račun položiš stotine ilegalno zarađenih milijuna i misliš da ti se ništa neće dogoditi. Ali bitno da Porezna uprava ide u akciju oporezivanja hrvatskih građana koji rade u inozemstvu. Čisto da ih podsjeti zašto su otišli iz Hrvatske.
Zamislite kako se sad osjećaju tata i sin Turković iz Karlovca. Dok su oni u znoju lica svoga usred bijela dana krali armaturu s obilaznice, ovi kriminalci su u to vrijeme baratali sa stotinama milijuna kuna. I ni u jednom trenutku im nije palo na pamet da te milijune podijele s obitelji Turković i osiguraju im dostojanstven život koji ne bi iziskivao težak fizički rad. Užas u kakvom društvu živimo!
Nadam se da će svi biti pušteni na slobodu i oslobođeni optužbi. Kud bismo došli da se pritvaraju svi gospodarski kriminalci?
3. Mala škola još manje štednje s dr. Ljubom
Kiselite svoje povrće.
Popravljajte cipele za 50 kuna umjesto da kupujete nove za 500 ili 1000 kuna.
Uzgajajte svinje.
Kad sam pročitao savjete dr. Ljube, prvo sam pomislio:
“A u kurac, pa kaj je i on doktorirao na osječkom Ekonomskom fakultetu?!”
Tko si ne bi postavio to pitanje? Nameće se samo od sebe. Međutim, ispada da je doktorirao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Čak i predaje na njemu. Siguran sam da je stručan u onome što radi, ali kao i svi iz njegove visoke klase, lagano je odvojen od stvarnog svijeta.
Nije on kriv zbog toga. Ne može netko s njegovim primanjima i statusom znati kako to inflacija pogađa “obične” ljude s običnim plaćama. Ali ono što može je jebeno ne mljeti pizdarije i objašnjavati nam kako se štedi. Ili tražim previše?
Kao da su ljudi na rubu siromaštva zato što ne kisele svoje povrće nego ga kupuju u dućanu. Je li mu palo na pamet da neki ljudi uopće ne konzumiraju kiseliš jer naprosto nemaju novaca za njega? Jedino kiselo što si mogu priuštiti je osmijeh.
Popravak cipela za 50 kuna? Nisam sto godina bio kod postolara, ali baš me zanima kakav točno popravak mogu dobiti za 50 kuna. Jebote, ne želi ti se nitko javiti na telefon za manje od 100 kuna, a sad će ti cipele koje su poluraspadnute za 50 kuna pretvoriti u cipele koje možeš nositi još godinu dana? Daj odjebi.
Dohrana ili uzgoj svinja? Koliko je to stvarno jeftinije od mesa iz dućana sniženog 50% jer je pred istekom roka? (A to je ono meso koje najsiromašniji sloj uglavnom kupuje.) Siguran sam da je kvalitetnije i finije, ali je li financijski isplativije kad se sve zbroji i oduzme?
A da ne spominjem koliko je sramotno da dr. Ljubo daje ovakve ekonomske savjete, kad znamo da na njih pravo imaju isključivo Sanja Musić Milanović (prva mama Hrvatske) i ministar Filipović (prvo ime nepoznato).
4. Dvije priče o splitskim bolovanjima
Automehaničar splitske Čistoće je dobio otkaz jer je uhvaćen da je tijekom bolovanja zbog korone svaki dan radio u sklopu svoje privatne firme za popravak vozila, ali i na gradilištu svog hotela. Općinski sud vratio ga je vratio na posao.
Navodno je obrazloženje suda bilo:
“Kud bismo došli da svi koji tijekom bolovanja rade na svom hotelu dobiju otkaz?”
Ovdje glavna vijest čak ni nije to da je sud na posao vratio osobu koja je radila u fušu tijekom bolovanja. Vijest je to da frajer koji radi kao mehaničar u Čistoći gradi svoj hotel! Ke???
A uz hotel ima i svoju privatnu firmu za popravke vozila. Pa koji kurac onda radiš u Čistoći? Zbog regresa i božićnice? Zbog fora koje tvoji kolege bacaju tijekom gableca? Zbog kave iz automata?
Nedavno je otkaz dobio još jedan Splićanin, viši savjetnik u Gradskoj upravi. Otkriven je kad se nakon izbora prijavio karticom pri ulasku u zgradu, ali je otkriveno da ga je zapravo prijavila njegova kolegica, a da se on uopće nije pojavio na poslu.
Daljnjom istragom je utvrđeno da je tjednima bio na bolovanju, a da za to vrijeme uopće nije bio u Hrvatskoj. Navodno je radio negdje na kruzeru i s kombinacijom godišnjeg, neplaćenog dopusta i bolovanja, ove godine je odradio samo dva mjeseca u Gradskoj upravi. Impresivan pothvat.
HZZO se oglasio i rekao da će ispitati slučaj zato što je čovjek dobio 42 dana bolovanja koje očito nije trebao dobiti, ali da će rezultati istrage ostati “poslovna tajna”. Drugim riječima, doktorica koja je ovom uhljebu dala pun kurac bolovanja će se vrlo vjerojatno izvući bez ikakvih posljedica. Kud bismo stigli kad bi svi doktori koji daju lažna bolovanja odgovarali?
5. Zaposlenik tužio firmu jer je “Oštetio mozak” alkoholom na team buildingu
Kad misliš da si čuo sve, a? Ovo se, naravno, nije dogodilo u Hrvatskoj jer nijedan pošteni Hrvat i domoljub ne bi tužio svog poslodavca jer se previše zraketirao na poslu. To se dogodilo u Engleskoj. Vidiš ti te Engleze. Bahati, nepristojni galamdžije koji misle da su viša klasa od svih ostalih. Ali kad se treba zraketirati, nisu ni do koljena Slavenima. Slavic power!
Britanska kompanija, kojoj je očito iznimno stalo do toga da njeni djelatnici vole svoje radno mjesto, je organizirala team building koji se sastojao od toga da zapolenici obilaze pubove i u svakom popiju određenu količinu alkohola. Navodno su zaposlenici bili poticani da piju što brže kako bi pobijedili. Pa neće valjda biti poticani da piju što sporije! Ovo je natjecanje!
Michael Brockie, koji je tužio tu kompaniju, tvrdi da je to poticanje pretjerane konzumacije rezultiralo “oštećenjem mozga jer je bio toliko alkoholiziran da se nije sjećao što se dogodilo iza 22h.” Kakvo oštećenje mozga? Onak, to se zove subota! Doduše, samo bi nekom s oštećenjem mozga palo na pamet da zbog toga tuži firmu.
I sad tuži firmu za 200 tisuća funti jer je morao uzeti 6 mjeseci bolovanja da se oporavi od toga! Isusatiboga… 6 mjeseci bolovanja nakon jedne pijanke? Zamisli da ti u Hrvatskoj netko odobri pola godine bolovanja jer si se zraketirao za vikend. Pa kud bismo došli kad bi svima takvima davali pola godine bolovanja?!
Kužim da nije svima interesatno ubit se od alkohola niti svi to podnose jednako dobro kao ja, ali jebemu, odrastao si čovjek. Koji te vrag tjerao da piješ ako ti se nije pilo? Kako bi rekle mame i bake:
“Sinek, a zakaj piješ kad ti škodi?”
6. Buljev čekić
Hrpa domaćih i stranih turista se kupala na izvoru rijeke Cetine kad su se začuli ratni bubnjevi i Thompsonov glas:
“U Zagori na izvoru rijeke Cetine,
stao Miro da obrani izvor čekićem.”
Zatim se na obali izvora pojavio Miro Bulj. Znak za zabranu kupanja u jednoj ruci, čekić u drugoj. Pravednički gnjev u očima. Poput grmljavine boga Thora, Buljev glas je ulijevao strah u turiste koji su se drznuli kupati u svetoj rijeci Cetini. Dobro, ne toliko strah koliko zbunjenost jer pola ih nije znalo hrvatski i pitali su se koji kurac se ovdje događa. Ovi koji su znali hrvatski su se smijali, dobacivali i prkosno buljili u Bulja.
Nakon što je zabio znak za zabranu kupanja, na trenutak je odložio čekić na tlo. Svi turisti su ga pokušali dignuti s poda, ali nikome to nije pošlo za rukom. Nitko osim Bulja nije bio dostojan da ga podigne.
A sad za ozbiljno. Njegov stil bi se mogao nazvati krkanskim, a performans populističkim, ali nekako sam sklon vjerovati da kod njegove familije nikad nećemo naći 500 milijuna kuna na računu ili ukradenu armaturu, nego da mu je stvarno stalo do toga da se uvede reda.
Ako su takvi performansi jedino što može dovesti do toga da se s izvora pitke vode uklone turisti kojima je tamo ionako zabranjeno kupanje, onda neka bude tako. Očito živimo u državi gdje se neke stvari mogu riješiti isključivo čekićem.
Ali još da je grmilo i sjevalo dok je mahao čekićem… To bi bilo kao da gledam završnu bitku u “Avengers: Nećete u Cetinu, niste niprije”.
Profane Misli 