PREGLED TJEDNA EP. 18 (29.8.2022.-4.9.2022.)

1. Svi moramo čestitati HDZ-u

Cijeli protekli tjedan su u HDZ-u čestitali sami sebi jer su “otkrili” da je netko iz HDZ-a ukrao rekordnu svotu novaca i to dok je bio pod nadzorom HDZ-ovih ljudi koje je postavio HDZ. “Otkrili” je pod navodnicima jer je ova pljačka stoljeća otkrivena isključivo zato što je netko bio toliko siguran da mu nitko ne može ništa da je uplatio pola milijarde kuna na privatan račun umirovljenika.

Vjerovali ili ne, građani RH nisu ovdje najveće žrtve. O ne. Najveća žrtva u svemu ovome je premijer koji je ustvrdio da je bijesan jer je ovih dana morao pojesti hrpu “da ne kažem čega”.

U politici je najbitnije da si uvijek pristojan i primjeren pa zato nije rekao “hrpu govana”. Možeš biti indirektno odgovoran za najveći gospodarski kriminal za koji bi i Sanader i Bandić rekli “Ovi su fakat pohlepni.”, samo nemoj na presici reći “govno”. To birači ne vole. Možda je i pojeo hrpu govana, ali ih je bogami jednako toliko i servirao.

Zašto je bijesan? Zato što su se njegovi istančani radari, isti onih zbog kojih je u Vladi napravio više izmjena nego Červar u jednoj utakmici rukometne repke, pokazali prilično nepouzdani. Znam, i mene je to šokiralo.

Naime, uz pomoć svojih istančanih radara je u Nadzorni odbor INA-e postavio ljude koji bi i sami trebali imati istančane radare kako bi mogli nadzirati. S obzirom na to da se pokazalo da radari članova NO nisu uopće radili, logično je za zaključiti da ni premijerovi radari ne rade. Možda ti radari imaju onu zaštitnu kapicu kao i objektivi kamera, a on tu zaštitu nije maknuo pa zato nikako da počne detektirati problematične ljude na svim razinama vlasti?

2. Lijepa priča iz Karlovca

Turković, koji je sa svojim sinom uhvaćen u pokušaju krađe armature na karlovačkoj obilaznici, i koji je sasvim slučajno donedavno bio član HDZ-a, ovih dana je dobio otkaz jer je njegovo mjesto savjetnika ravnatelja Županijske uprave za ceste ukinuto.

Da mi je samo znati kakve je sve savjete davao dok je bio na toj poziciji. Volio bih da netko njegov doprinos iskaže u nekakvim brojkama ili bar neki graf da se napravi. A postavlja se i pitanje je li to mjesto ikad i bilo potrebno, ako se sad ukinulo.

Ako se slučajno brinete za sudbinu tog skromnog čovjeka koji je u znoju lica svog krao armaturu i bio sretan s par kilograma željeza dok nekima nisu bili dosta ni stotine milijuna kuna, ne bojte se. Pravda uvijek pobjeđuje i ljudi na kraju dobiju točno ono što i zaslužuju. Prema hrvatskim standardima, dakako.

Tako će Turković dobiti otpremninu od čak 32.500 kuna (neoporezivo) jer je njegov otkaz “poslovno uvjetovan” pa je poslodavac dužan isplatiti otpremninu. Zaista inspirativna priča. Ako dovoljno dugo kradeš armaturu, s vremenom ćeš dobiti otpremninu od 32.500 kuna.

Nadajmo se da će ubrzo naći novi posao, iako će to sad kad više nije u HDZ-u možda biti nešto teže nego inače. Ali možda bi se mogao zaposliti u INA-i jer čujem da tamo traže stručnjaka za usklađenost poslovanja kojem će jedan od zadataka biti i sprječavanje pranja novca. Ako osuđeni pedofil može za kaznu dobiti rad za opće dobro u Udruzi za rad s djecom s posebnim potrebama, onda ima savršenog smisla da Turkovića zaposle da sprječava pranje novca. Barem mi tako govore moji istančani radari.

3. Tko se smije krstiti?

Dvije lezbijke u civilnom braku su umjetnom oplodnjom dobile dijete. Kao što je jasno iz zadnjeg popisa stanovništva, mi heteroseksualci ne odrađujemo svoj dio posla pa je krajnje vrijeme da i druga seksualna opredjeljena počnu doprinositi kako bi Hrvatska živjela vječno.

Iz nekog razloga, te dvije žene žele krstiti svoje dijete. Svećenik ih odbija. Ne samo da ih odbija, nego i njihov slučaj izlaže javnosti na Facebooku jer mu je kao stalo do toga što njegovi pratitelji misle. Kao da bi ikoji komentar na Fejsu mogao promijeniti njegovo mišljenje.

Moram priznati da mi nije baš jasno zašto bi lezbijke htjele krstiti svoje dijete, kad Crkva u Hrvata prilično otvoreno prezire i obezvrjeđuje seksualnost i način života LGBT zajednice. Uz par iznimaka.

Možda su žene vjernice pa im je stalo do toga da im i dijete službeno postane član njihove vjere, bez obzira na to što ih ogroman dio pripadnika te iste vjere ne može smisliti. Meni ateistu nije dano da shvatim takve porive, ali smatram da ako Crkva i vjernici vjeruju da smo svi djeca Božja, onda bi i to dijete trebalo imati pravo na krštenje.

Kakve veze ima tko su mu roditelji? Zbog straha da dijete neće biti odgajano prema katoličkom nauku? A što je to? Ako ga mame odgoje da ljubi bližnjega svoga kao samog sebe i da čini drugima onako kako bi htio da drugi čine njemu, nije li to dovoljno? Nije li to suština katoličkog nauka? Možda samo heteroseksualci imaju sposobnost takve vrijednosti prenijeti na svoju djecu?

Jbt, najgori kriminalci, lokalni moćnici i smeće od ljudi mogu bez problema krstiti svoju djecu, dokle god su u crkvenom braku. Onda odjednom nikog nije strah hoće li djeca biti odgajana po katoličkom nauku, iako svi znaju o kakvim se ljudima radi. Ali kad su u pitanju dvije mame, e onda je tu odjednom velika bojazan oko toga kako će odgajati djecu. Jer ono, nikad ne znaš. Možda ga odgoje da ukrade milijardu kuna i onda njima na račun uplati 500 milijuna. Užas kakvih sve lezbijki ima!

Kao što je poznato, Hrvati su veći katolici od Pape, ali i od biskupa Uzinića (jedna od gore spomenutih iznimki) koji je stao na stranu lezbijskog para i zbog toga dobio salvu gnjusnih uvreda od ljudi koji su odgajani prema katoličkom nauku, odnosno da ljube bližnjega svoga kao sami sebe i da čine drugima ono što bi htjeli da drugi čine njima.

4. “Otvarat ćemo vrećice smeća i tražiti račune.”

Jedva čekam 1.10. kad će u Zagrebu početi novi sustav odvajanja i naplate smeća. To će biti takakv shitshow da će mi na dnevnoj bazi davati materijala za fore. To počinje za manje od mjesec dana, a realno, nitko ne zna kako će se otkrivati tko u višestambenoj zgradi čašicu od jogurta baca u istu vrećicu kao i masni papir od bureka. I to u vrećicu koja nije odobrena od strane Čistoće.

Davor Vić, šef Čistoće:

“Ako uđemo u zgradu koja ni nakon nekog vremena nije implementirala tu naviku i vidimo da nema niti jedne plave vrećice, onda ćemo kazniti cijelu zgradu. Ako vidimo da samo dio ne koristi vrećice, recimo pet do 10 posto, postoje brojni mehanizmi kojima možemo otkriti o kome se radi.

Da brojni mehanizmi… Da se barem novinar sjetio pitati ga da navede samo jedan od tih “brojnih mehanizama” kojima će otkriti koji stanar je bad boy (ili bad girl) i ne koristi propisne vrećice.

Koji mrtvi mehanizmi, jebote? Nadzorne kamere? Svako malo na portalima završi snimka nekog kriminalca i onda nas pitaju je l’ ga netko poznaje. Hoće li to raditi i za ove koji nepravilno odlažu smeće? Hoće li skidati otiske prstiju sa smeća? Možda će neki Horatio Caine prevrtati po vrećama kako bi pronašao dokaze koji upućuju tko ga je bacio?

“Čini se da je ovo smeće bacio netko tko je- “

Skine sunčane naočale.

“-bolesno opsjednut burecima.”

Čini se da bi se to zadnje doslovno moglo dogoditi. Mislim, ne toliko doslovno da bi izmišljeni lik iz TV serije kopao po zagrebačkom smeću, nego doslovno u smislu da bit NETKO kopao po smeću.

Tomašević:

“Mi ćemo stavljati obavijesti na kante, nećemo odmah ići na kažnjavanje, ali imat ćemo i kamere i komunalne redare, a u najgorem slučaju ćemo otvoriti vrećice pa možda nađemo račune. Našim ljudima je to smiješno, ali tako se radi vani. I njima to više nije smiješno.”

Ne znam. Ja mislim da će nama to uvijek biti smiješno. Ili tragično. Ima li uopće razlike? Ako se zbog par pojedinaca kojima se neće moći ući u trag jer vjerojatno neće biti takvi debili da ostavljaju račune u smeću kazni cijela zgrada, onda već vidim da će se morati instalirati nadzorne kamere u obliku penzionera koji cijeli dan vise na prozoru i gledaju kaj se događa.

Naša zgrada ih baš i nema pa ću vjerojatno ja morati otići na bolovanje kako bih preuzeo taj križ na sebe. Samo, tko će nadzirati mene? Treba mi još jedan susjed koji će gledati mene dok ja gledam druge susjede. I onda još jedan susjed koji će gledati ovog susjeda koji gleda mene. I onda- Jebote, nećemo imati dovoljno susjeda za ovaj projekt.

5. Treba li imati auto u Zagrebu?

O tome se na Redditu povela rasprava jer je jedna djevojka pitala za pomoć oko toga. Ona i dečko razmišljaju o kupovini auta jer vole putovati po Hrvatskoj pa bi im bilo lakše s autom. Za po Zagrebu im ne treba jer smatraju da je Zagreb dobro povezan javnim prijevozom. A nijedno od njih još nema ni vozačku.

Kratak i konkretan odgovor na pitanje treba li imati auto u Zagrebu je:

I treba i ne treba.

Nadam se da vam ja to pomoglo riješiti sve nedoumice koje ste možda imali oko posjedovanja auta u Zagrebu.

Duži odgovor:

Za početak, definitvno bi trebali položiti vozački što prije. Nikad ne znaš gdje će te okolnosti odvesti i možda će ti trebati vozačka ili zbog života izvan Zagreba ili zbog posla. Autoškole su svake godine sve skuplje tako da što prije se položi vozački, to će jeftiniji biti. A mislim i da što smo stariji, to nam teže pada učiti nove stvari.

Što se tiče samog posjedovanja auta, to je definitivno trošak za koji se mnogi u Zagrebu pitaju je l’ im stvarno treba, pogotovo ako prođe i po tjedan dana bez da ga upale. A treba svake godine platiti registraciju, zamjenu guma i poneki popravak ili zamjenu filtera i taman da napraviš samo tisuću kilometara godišnje, auta jebeno košta.

I ja sam dugo vremena živio bez auta i smatrao da mi ne treba. I većinu vremena mi i ne treba. Ali u one dane kad mi treba, onda mi fakat treba. Za posjetiti prijatelje izvan Zagreba, za otići kod svojte u Liku, na jednodnevni izlet, na more ili u neki veći šoping. Probaj se uz pomoć javnog prijevoza đirati po kvartu sa spuštenim staklima dok trešte “Brkovi”. Sretno ti bilo. Za to ti definitivno treba auto.

Funkcionirali smo i žena i ja bez auta godinama, ali često smo bili u poziciji da nekoga žicamo da dođe s autom po nas, gledali apartmane na moru isključivo blizu autobusne stanice/plaže/trgovine, ovisili o taksijima ili o prijateljima s autom. Nakon nekog vremena ti to dopizdi.

S druge strane, hrpa ljudi u Zagrebu cijeli život provede bez auta. Nije da se ne može. Samo je pitanje koliko ti je udaljen posao, koliko često ideš izvan Zagreba i imaš li prijatelje s autom koji ti uvijek mogu uskočiti. Tako da bih rekao da auto i treba i ne treba.

Komentiraj