Još jedna godina je pri kraju, svijet je postao još mrvicu luđi, a s njime i ja. Volim biti u trendu. Kao i svaki influencer koji drži do sebe, tako i ja moram s vama podijeliti svoje viđenje protekle godine. Kako bi vi inače mogli kročiti u 2022.? Jednostavno nije izvedivo.
Tekst je dug i činit će vam se kao da nema kraja, baš kao i ova godina. Ali ja vjerujem u vas.
Za početak malo osobne statistike u 2021.
– Odvozio 2500 km s biciklom i prvi put biciklirao do BiH i Mađarske
– Pogledao 300 filmova i dogurao do preko 4000 ocijenjenih filmova na IMDBU-u, što me svrstava među ljude koji su uspjeli u životu
– Na poslu 630 puta u sebi izgovorio “dobro, kaj si ti na drogama” jer hrpa ljudi komunicira kao da su na drogama
– 180 puta se posvađao sa samoposlužnom blagajnom u dućanu i aparatom za kavu na poslu. Kad krene ustanak robota, prvo će doći po mene.
– Napisao skoro 200 objava. To je najšokantniji podatak od svega. Drugi put kad mi šef kaže da ništa ne radim na poslu, pokazat ću mu ovo. Statistika ne laže.
Ove godine sam imao i jedan tužan događaj jer mi je umrla baka, ali tješi me da je zadnje trenutke provela u miru i bez boli i da imam puno lijepih uspomena s njom.
Kao što sam spomenuo na početku, svijet postaje sve luđi i to ne samo zbog stvari vezanih uz covid-potvrde i cjepiva o kojima čak ni neću sad pisati jer mi se stvarno ne da o tome za kraj godine. Imate drugdje tekstova na tu temu koliko želite.
Ono o čemu bih htio je da je život jebeno prekratak da ga provedete u potrazi za stvarima koje vas ljute i vrijeđaju. Nekima kao da je postala profesija ili hobi da konstantno budu uvrijeđeni i ogorčeni na nešto i po cijele dane aktivno traže što im smeta. Gotovo kao i ja u svojim objavama, samo što se ja, dakako, zajebavam. Vrijeđa me kad vidim čime se Internet bojna bavi ovih dana.
Treba povremeno staviti stvari u perspektivu kako bi se mogli fokusirati na bitne stvari i shvatiti da mnogi od nas zapravo vode dost dobre živote koji prolaze pored nas jer smo previše zauzeti stvarima na koje se žalimo. Tu i tamo se treba “centrirati”. Necentrirani ljudi me vrijeđaju.
Prošle godine sam se žalio na dimnjačara i majstore za plin jer nikad kraja radovima pa sam se danima morao tuširati kod prijatelja, ali onda sam početkom ove godine otišao u Glinu i Petrinju i vidio da ljudi tamo nemaju takvih problema jer kontejneri nemaju dimnjake. Bum! Centriran.
Ove godine sam proveo cijeli Božić na poslu, što nije idealan način za provesti Božić, ali na taj isti Božić sam dignuo rampu frajeru od 30-ak godina koji je nosio božićni ručak svojoj ženi koja je ležala na onkologiji. Centriran.
Ne želim umanjivati ničije probleme jer svatko od nas ima pravo biti ljut zbog nečeg i ne bi imalo smisla da se smiju žaliti samo ljudi koji su teško bolesni ili bez krova nad glavom, ali ako si po cijele dane uzrujan jer npr. neke serije ili filmovi iz prošlog stoljeća nisu politički korektni ili zato što se netko šali na račun tvojih uvjerenja, stari moj… Život je prekratak za to. Osim toga, vrijeđa me kad netko sere po “Prijateljima”.
Bavite se više time da si unaprijedite život na svim razinama, a manje time je li nešto uvredljivo, jer mene vrijeđa kad netko melje samo o tome što ga vrijeđa. Ljudi će radije potrošiti pola sata na pisanje kobasice od komentara o tome kako ih je neki tekst uvrijedio i onda još 3 sata na razmjenu komentara s neistomišljenicima, nego 5 minuta na čitanje teksta koji ih je razveselio. Vrijeđa me to.
Puno sam nadrobio, ali evo za kraj:
U idućoj godini tražite razloge za osmijeh, a ne razloge za ogorčenost. Uživajte maksimalno, pomažite beskompromisno, volite neumorno, jedite silovito, pijte žestoko, centrirajte se povremeno. Ako je i pola od toga, nije loše.
Profane Misli 