Ne slažem se s tvojim stavom tako da bi najbolje bilo da umreš

Kad god pročitam da netko iznosi stavove koji su dijametralno suprotni od mojih, to me strašno uzruja. Ako su moji stavovi ispravni, a naravno da jesu jer da nisu ne bi bili moji stavovi, to onda znači da su drugačiji stavovi od mog neispravni, je l’ tako?

A onaj tko ima neispravne stavove je loša osoba. Zašto bi inače svjesno izabrao imati neispravne stavove kad sam mu ja lijepo objasnio koji su stavovi ispravni, a on i dalje inzistira na svojim neispravnim stavovima? I kako se čovjek onda ne bi uzrujao?! Nije li za društvo najbolje da se takve osobe uklone? Zar ne bi svijet bio ljepši kad ne bi morali slušati mišljenja koja nas uzrujavaju? Ja mislim da bi.

Ono što me još više uzrujalo je kad sam shvatio da postoje ljudi koji smatraju da su moja stajališta neispravna! Koji kurac?! I još imaju obraza me nazivati lošom osobom jer kao, samo loša osoba može svjesno imati neispravno stajalište o nekoj temi! I pazi ovo, misle da bi svijet bio bolji kad ljudi s mojim svjetonazorom ne bi postojali! Kako ih nije stid takve gnjusne isključivosti! Takve osobe bi trebale biti isključene iz društva! I na silu ako treba!

Sorry ekipa, na trenutak je moj unutarnji totalitarist preuzeo kontrolu. Mislim da ga gotovo svi imamo u sebi, samo što ga neki od nas pokušaju ušutkati a drugi ga puste da radi što hoće. Obično se javi kad netko krene pričati nešto što nam se ne sviđa ili što nas vrijeđa. Refleksna reakcija kod dosta nas je:

“Kako on to može pričati? Zašto mu se ne zabrani iznošenje takvih stavova?! Zar ne vidite da sam uzrujan?!”

Kad sam bio puno mlađi, moj unutarnji totalitarist je bio jak. Najlakše mi je bilo reći “ja bih to zabranio” svaki put kad bih se sreo sa suprotnim stavom.

Kako sam postajao stariji, sve više me zanimalo ZAŠTO neki ljudi misle drugačije od mene, jesu li njihovi argumenti opravdani, dolaze li iz “dobrog mjesta” ili dolaze iz zlobe. Izložio sam se apsolutnim ekstremima i s lijeve i desne strane spektra i shvatio da se sve manje i manje uzrujavam oko nečijih izjava. Sve više sam bio “A ono, ok, to je tvoje mišljenje. Što da ti ja radim?”, a sve manje “Buraz, netko bi te trebao ušutkati jer ovo što ti govoriš je meni neprihvatljivo.”

(Zašto je bitno pratiti ljude s kojima s ne slažete?)

To je kao kad uopće ne gledaš hororce i onda ti netko predloži da gledate neki brutalni hororac i ti se totalno usereš jer se još nikad nisi sreo s time. Grčevito se držiš za osobu s kojom gledaš, napeto isčekuješ što će se iduće dogoditi i držiš ruku preko očiju jer jednostavno nisi “kalibriran” da podneseš brutalno krvave scene ili one jeftine scene gdje netko naglo izađe iz ormara uz gromoglasne zvučne efekte. Ne znaš kako se nositi s time pa se vraćaš na svoje praiskonske postavke:

Vrištiš i hoćeš ugasiti TV.

Ali ja koji sam pogledao tisuću hororaca sam potpuno oguglao na to. Ne predstavljaju mi izvor straha. Više me zanima koliko su kvalitetno napravljeni i je li radnja logična ili nije.

Tako je i sa suprotnim stavovima od mojih. Oguglao sam na njih. Ne predstavljaju mi izvor straha i ne uzrujam se kad ih čujem (možda ako sam pijan), koliko god ponekad bili degutantni. Samo me zanima jesu li kvalitetno prezentirani i jesu li logični ili nisu. Ako nisu, hladno ih odbacim i idem dalje. Ako jesu, onda možemo ići u srž problema i civilizirano raspravljati.

Nažalost, kako vidimo zadnjih par dana, ali realno, zadnjih 10 godina otkad su društvene mreže eksplodirale, u javnom prostoru postoji ogroman broj ljudi koji nisu “kalibrirani” da podnesu drugačije stavove jer im nikad nisu bili ni izloženi pa se onda vraćaju na svoje praiskonske postavke kad se sretnu s njima:

Njihov unutarnji totalitarist vrišti i hoće “ugasiti” svoje protivnike.

Pa se tako homofobi uzrujaju čim vide gej zastavu i kažu da sve pedere treba prebiti, poslati na Goli otok, na psihijatriju, itd.

Nekad bi me takve izjave uzrujale jer smatram da nisu korektne prema LGBTQ zajednici i ne razumijem kako netko može zastupati takvo stajalište. Išao bih se svađati u komentarima, ali sad ih jednostavno hladno odbacujem jer znam da nema nikakve koristi. Zašto bi neka random budala na Fejsu utjecala na moje raspoloženje?

Sad je već par dana na tapeti Nikola Grmoja koji je, koliko god se on trudio opravdavati, u isti koš stavio pedofile i LGBTQ zajednicu i nonstop pričao da želi zaštititi djecu od LGBTQ propagande. Ja moram priznati da još uvijek nisam skužio kakva je to propaganda u pitanju i što on točno misli da će se u našim školama podučavati.

Kad ga je sinoć Šprajc pitao da objasni, frajer krene pričati o Michel Foucaltu i nekom Nizozemcu koji su se svojedobno zalagali za legalizaciju pedofilije. Ali kao, nije on stavio pedofiliju i LGBTQ u isti koš. Možda čovjek ima dobre namjere, ne znam, ali ako ima, stvarno ih je loše prezentirao.

Ja se nisam uzrujao jer već odavno znam da je mnogim ljudima pedofilija isto što i homoseksualnost. Hladno odbacujem taj stav jer znam da ne stoji i da ga se s lakoćom može razmontirati. Možda bih se više uzrujao i divljao po društvenim mrežama da sam i sam pripadnik LGBTQ zajednice, ali nekako mislim da ne bih. Vidjet ćemo kako ću se ponašati ako se donese zakon u kojem se ateisti trpaju u isti koš s, kaj ja znam, psihopatima ili jugozomboidima.

Nažalost, Grmoja je danas primio prijetnje smrću ne samo za sebe nego i za članove svoje obitelji. Nečiji unutarnji totalitarist je totalno podivljao i otrgao se s lanca. Vrišti i prijeti da će “ugasiti” svog neistomišljenika.

Ono što mi je posebno upalo u oči su komentari na tu vijest u stilu:

“Što si tražio, to si i dobio.”
“A što si mislio da će se dogoditi?”
“Tako ti i treba pa ćeš drugi put bit pametniji.”

A znate kakvi su komentari ispod vijesti o gej osobama koje su napadnute poslije Gay Pridea prekjučer?

“Što si tražio, to si i dobio.”
“A što si mislio da će se dogoditi?”
“Tako ti i treba pa ćeš drugi put bit pametniji.

Čekaj malo…

Pa to su isti komentari! Kako to, kako to? Dijametralno suprotna stajališta, a identični komentari?! Zar nije divno kad ljudi na suprotnim stranama mogu naći zajednički jezik? Odmah mi se stvori neka toplina oko srca kad to vidim. Ljubav je svuda oko nas.

Pa jebemu krv, je li to prihvatljiv način komuniciranja? Meni nije. Ja se s Grmojom razilazim u mnogim pogledima, ali svejedno želim da ima pravo iznijeti svoj stav bez da mu se prijeti smrću jer želim da i ja mogu iznijeti svoj stav bez da meni netko prijeti smrću.

To što mogu mirno prihvatiti stavove s kojima se ne slažem, čak i one koji su potpuno promašeni i/ili zlonamjerni, ne znači da ja taj stav odobravam ili da me nije briga. Naprotiv. Baš zato jer me je briga želim svaki put ostati hladne glave kako bih ga mogao lakše razmontirati.

Jedem, pijem i bicikliram kao životinja, ali volim razgovarati kao čovjek.

Kad se strasti uzburkaju i krv zavrije, dovedeš se u situaciju da pičkaraš svoje protivnike i prijetiš im smrću umjesto da mirno pobijaš njihove argumente (ili oni tvoje). Fokus se gubi, razum zamagljuje i sve što na kraju ostane su nerazgovjetno urlanje i prijetnje, a možda i fizički obračun.

Mene to uzrujava i volio bih da se takvi ljude uklone iz društva kako više ne bih bio uzrujan.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s