Idemo odmah u glavu. Počeo sam piti negdje sa 16 godina. Znam, kasno sam procvjetao. U toj ranoj fazi onoga što bi laici nazvali alkoholizam, obično bih pio jedno plemenito crno vino po imenu Ribar. Iz današnje perspektive mi se čini da je svatko tko pije Ribar idiot. Ali u to vrijeme, sve što sam tražio od vina je da bude jeftino i probavljivo. Jer sam bio idiot.
Ali bio mi je ok, pogotovo u situacijama kad bi bio besplatan. Dođeš kod frenda na rođendanski tulum i on te dočeka s riječima:
“Buraz! Nabavio sam 20 litri Ribara! Ima da se sašijemo!”
I ti budeš oduševljen! Besplatni Ribar cijelu noć!
Pomiješaš ga s kolom i bude ti super. Najbolji tulum na kojem si ikad bio. Ako si htio impresionirati cure, onda si pio čisti Ribar. Time bi slao poruku da si materijal za ozbiljnu vezu jer nema tog sranja koje ti ne bi mogao progutati.
Ali sad u ovim 30+ godinama… Da sad dođem kod nekog u goste i da me dočeka s Ribarom… Nisam nasilna osoba, osim kad igram društvene igre, ali mislim da bih tu osobu momentalno blokirao na Fejsu, na LinkedInu, na Grinderu… Šalim se. Nemam LinkedIn.
U mojim godinama, Ribar je uvreda. U mojim godinama, osoba koja ti nudi Ribar ti ne želi ništa dobro. Ta osoba ti nije prijatelj. Ne trebaju ti takvi ljudi u životu.
Ja sad imam standarde, ne? U godinama sam kad bih htio piti vina koja su rađena od grožđa. Vina koja koštaju dvoznamenkasti broj kuna. Znam, razmazio sam se. I zato već dugo vremena imam pravilo da svaka boca vina koju kupim u dućanu mora koštati minimalno onoliko kuna koliko ja imam godina.
Mislim da si dugujemo da što smo stariji, pijemo sve bolja i bolja vina, ne bi li lakše sakrili činjenicu da smo mrtvi iznutra. Zato jedva čekam 60-e jer od 60 kuna pa na više počinju fakat dobra vina!
Mislim da to pravilo ima smisla za sva godišta, jer kad imaš 16 godina, boca vina od 16 kuna ti je k’o bog. Za bolje ne znaš i za bolje nemaš. Barem ja nisam imao.
Moji starci bi mi dali nekih 50-ak kuna, i rekli:
“Sori sine, ne možemo ti dati više od toga. Napij se kako god znaš i umiješ. Budi kreativan i učini nas ponosnim. Mi vjerujemo u tebe. Ako se ne uspiješ napiti, sam si si kriv. Ako dođeš doma trijezan, problem je u tebi a ne u nama.”
Bili su dosta strogi.
Ali kako sam postajao stariji i nalazio studentske poslove, prihodi su mi malo porasli i odjednom sam se našao s Ribarom u ruci i pomislio: “Pa jebote, zakaj ja pijem Ribar? Sad si mogu priuštiti barem 10 kuna skuplje vino!”
Tu i tamo bih se našao i na nekom obiteljskom slavlju i sve češće i češće dolazio u kontakt s čarobnom vrstom vina, a to su ona koja se ne moraju miješati s kolom. Vina koja možeš piti čista. Ne za neki izazov, nego jer su fakat fina! Ti mater… Otkrio sam cijeli jedan novi svijet butelja koje koštaju više od 14.99 u maloprodaji. I sad više nisam mogao nazad na Ribar jer mi više nije bio probavljiv, a probavljivost mi je još uvijek jedan od glavnih uvjeta kod kupovine vina.
I zato sad, pošto imam 36 godina, svaka boca vina koju kupim u dućanu mora koštati minimalno 36 kuna, jer ja imam standarde, i maksimalno 36 kuna jer imam kredite.
Kad kupujem vino za druge, teško mi je odrediti koliko para dati jer ipak bi trebalo biti skuplje od 30 i nešto kuna. Najradije bih svima kupio bocu od 300 kuna, ali jebiga, nemam takva primanja. I onda moram imati kriterije. Nekom bliskom prijatelju ću kupiti nešto fakat dobro, a nekome tko mi je poznanik ipak nešto slabije.
Nemam blage veze o vinima pa obično odem u neki veći dućan gdje je ogroman izbor i pitam nekoga da mi preporuči butelju, ali ne ispadne uvijek dobro.
Jednom sam pitao prodavačicu da mi preporuči neko dobro vino jer idem dobrom prijatelju na rođendan i ona bez razmišljanja zgrabi butelju od 270 kuna i pokaže mi je. Odmah me steglo oko srca.
– Polako gospođo, ajmo malo razmisliti prije nego djelujemo. Rekao sam da mi je dobar prijatelj, a ne najbolji.
– Dobro, onda ovo za 150?
– U principu mi nije baš ono, prijatelj prijatelj. Više mi je poznanik.
– Možda ovo za 120?
– Definitivno se krećemo u dobrom smjeru, ali nismo još stigli na odredište.
– Ok, onda ovo za 100?
– Zadnji put je bio malo bezobrazan prema meni, pa ono…
– Ovo za 70?
– Ma sad si baš razmišljam, nisam siguran je l’ bi on uopće znao cijeniti dobro vino. Gdje vam stoji Ribar?
“Hvala vam svima, bili ste divna publika!”
Ova zadnja rečenica ima smisla samo nakon nastupa, ali jebe mi se. Vi koji čitate ste isto divna publika i zaslužujete to znati!
P.S. Od kraja 2018. pa do polovice 2019. sam se rekreativno bavio stand up komedijom. Ovo je mali dio iz tog vremena pa sam pomislio da je šteta da ostane zauvijek zaboravljeno. Neka živi dalje u formi teksta.
Profane Misli 