Ovo pitanje je, dakako, upućeno muškarcima. Je li itko ikada pitao neku ženu sudjeluje li u kućanskim poslovima? Zamislite taj izraz lica da zaustavite neku ženu na ulici i pitate je sudjeluje li u kućanskim poslovima ili sve prepušta svom mužu/dečku. Vjerojatno bi vas samo čudno gledala i okretala se da vidi je l’ negdje skrivena kamera.
To je kao da pitate trudnicu hoće li biti prisutna na porodu. Ili kao da bilo koga pitate hoće li luk uz ćevape. Neke stvari se jednostavno podrazumijevaju.
Ono što me muči (osim novonastale želje za ćevapima) je sljedeće:
Zašto se i dalje muškarce pita sudjeluju li u kućanskim poslovima? Zašto se to ne podrazumijeva?
Ne muči me odgovor na to pitanje, jer ga znam, nego me muči to što takvo pitanje uopće postoji. A poražavajući odgovor na to pitanje je da u Hrvatskoj samo 12% muškaraca svakodnevno obavlja kućanske poslove. Po tome smo NAJGORI u EU.
Za usporedbu, u nekim članicama EU, preko 50% muškaraca sudjeluje u kućanskim poslovima. Doduše, moguće je da su Danci, Finci, i Šveđani prljavi lažljivci koji samo žele u lošem svjetlu prikazati Hrvate, Bugare, i Mađare. Ah ti skandalozni Skandinavci. Ljubomorni su na naš balkanski šarm pa nas zato žele ocrniti.
Ali sad za ozbiljno, kako je to moguće? Ljudi, pa paleolitik je davno završio. Već smo neko vrijeme u 21. stoljeću.
Nekada je imalo smisla da ženska čeljad radi sve špiljske poslove jer je muškarac bio zadužen za nabavu hrane. Hoćeš jesti? Nema problema. Evo ti kamen i toljaga, hodaj kilometrima po najvećoj vrućini ili hladnoći i kad procijeniš da je dobar trenutak, odi napasti onu tamo zvijer koja te jednim potezom može pretvoriti u kašu.
Odu njih 10 u lov na mamuta i od toga trojica poginu a ostalih 7 se krvavi od glave do pete vrate s mesom i PTSP-om. I kaj bu ih sad žene pitale da posaugaju špilju? Pa naravno da ne budu.
Svaki put kad je trebalo jesti (meso), muškarci su trebali riskirati život i naraditi se k’o budale da dovuku doma hrpu mesa. A da ne spominjem zaštitu od predatora i suparničkih plemena. U tom svjetlu se nekako činilo poštenim da žena drži svih 138 kuteva špilje ili koliko ih već ima u prosječnoj špilji.
Ali danas? Danas više nemamo isprike. Ako oboje radimo jednaki broj sati izvan kuće (tzv. “posao”), onda je jedino pošteno da radimo i jednaki broj sati unutar kuće.
Znam da je većina nas potekla iz obitelji u kojima su majke obavljale sve kućanske poslove, iako su radile puno radno vrijeme kao i očevi pa je nekima možda teško izaći iz tog kalupa.
Ja sam živio sa starcima do 28. i vrlo rijetko sam sudjelovao u kućanskim poslovima. Nisam znao skuhati ni meko kuhano jaje (doduše, to mi je i danas problem), oprati suđe, ili očistiti neku površinu.
Majka je bila takva da to nikad nije tražila ni od oca ni od mene jer je znala da bi se u panici obojica bacili kroz prozor a nije nas htjela imati na duši. Dakle, stvarno nisam imao primjer iz kojeg bih mogao “naučiti” da i muškarci trebaju sudjelovati u kućanskim poslovima.
Ali čim sam se uselio kod žene (onda mi je još bila cura), nije mi bilo na kraj pameti očekivati od nje da preuzme sve na sebe. Ne znam kako, ali jednostavno sam znao da je pogrešno očekivati od žene da mi zamijeni mamu. I iskreno me čude muškarci od 20-30 i više godina koji to očekuju od svojih partnerica.
Čak i kad bih se mogao sjetiti nekog argumenta koji bi išao u prilog tome da žena treba obavljati sve kućanske poslove (a ne mogu), ne bih ga upotrijebio jer se ne bih mogao pogledati u ogledalo da mi žena radi sve živo i mrtvo po kući dok ja ležim na kauču i dobacujem joj da mi doda pivu ili sendvič.
Naravno da u početku nisam imao pojma što radim, ali uz malo istraživanja i eksperimentiranja, dogurao sam do solidnog kuhara i perača posuđa. Danas se, hvala dragom Internetu, može proguglati apsolutno sve, od tehnika čišćenja do recepata i netko tko možda nije navikao na rad po kući se itekako može svemu sam naučiti. Ako želi, naravno.
I nemojte misliti da ste manje muškarci ako znate skuhati opaki gulaš ili oribati grill tavu do savršenosti. Ako se baš osjećate manje muževno dok to radite, pustite si u pozadini nešto od Rammsteina, Iron Maidena, ili Brkova. Meni pomaže.
A ako stvarno niste fan pranja suđa (a nekako vas je to zapalo u podjeli obaveza) uvijek možete postati monorajnglist.
Nažalost, kod mnogih muškaraca još uvijek postoji uvjerenje da je za kućanske poslove zadužena žena, a da muškarci moraju biti ratnici, lovci, zaštitnici i ne znam što sve ne jer “pravi muškarci” ne rade “ženske poslove”.
Hrpa gluposti.
Između muškarčine koja može ubiti bizona golim rukama ili otvoriti pivu s trepavicom, i muškarca koji si zna skuhati kvalitetan obrok, održavati svoj životni prostor čistim, i općenito se brinuti sam za sebe a ne ovisiti o mami ili ženi, ja biram biti ovo drugo. Bizone više ne moramo sami ubijati a otvarača za pivu imam nekoliko.
Pogotovo mi je urnebesno kad frajer koji cijeli život živi u stanu u centru grada smatra da žena mora raditi sve po kući jer je on tradicionalna muškarčina i zna se da su žene za kućanske poslove a muškarci za ove “teške poslove”.
A teškog posla u životu nije vidio! Za sve renovacije u stanu zove majstore. Za popravak auta ide kod mehaničara. Nije nikad nacjepao drva jer se grije na plin. Mješalicu za beton u životu nije vidio jer koji će mu kurac kad živi u stanu. Ne kosi travnjak ili livadu jer ih nema. Ne kolje domaće životinje jer ih nema. Ne ore njivu jer je nema. O kojem ti teškom poslu pričaš, jebote? Promjeni žarulja na lusteru? Otvaranju staklenki? Ono kad si prije 6 mjeseci pomaknuo ormar za pola metra? Kaj si ti normalan?
Znam da je nekima to teško shvatiti, ali ženama danas više ne trebaju ni ratnici ni lovci, posebno ne ako ti ratnici i lovci zapravo samo leže na kauču jer nemaju ni što loviti ni protiv koga ratovati. Ako im itko treba, onda je to netko tko će s njima podijeliti svakodnevne obaveze. Što ponekad može biti teško. Ali sva sreća pa su teški poslovi za prave muškarce, ne?
Profane Misli 