Dogodovštine čovjeka na rubu: Tereza s posla

Užasan dan. Ne samo da sam bio dnevna smjena na poslu, nego sam mora i pretrpiti telefonski razgovor s Terezom.

Nazove me na službeni mobitel i to baš kad sam bio u užasnoj gužvi (ponekad nešto i radim na poslu). Vidio sam na mobitelu da zove Tereza i htio sam što prije završiti taj poziv.

Svi moji napori da maksimalno skratim razgovor nisu urodili plodom.

– Bok Tereza, Toni je. U gužvi sam, reci brzo kaj trebaš.
– Halo?
– Bok Tereza, Toni je. Reci.
– Dobar dan.
– Dobar dan, Tereza, Toni je. Nemam vremena. Reci što trebaš.
– Tereza pri telefonu. S kim razgovaram?
– S Tonijem. Razgovaraš s jebenim Tonijem!
– Toni, ti si?
– Sjećaš se ono prije par sekundi kad sam ti rekao da razgovaraš s Tonijem? E, još uvijek je taj isti Toni.
– Jer znaš, ima vas više a ja volim znati s kim razgovaram.
– Znam, zato sam ti se i predstavio već pet puta. Hoćeš više zinuti?
– E, Toni, je l’ te mogu nešto pitati?
– Tereza, jebo me pas, odležat ću te. Svaki sudac će biti pun razumijevanja.
– A je l’ bi mogao otići do mene da uzmeš ključeve od mog auta pa da odeš provjeriti jesam li ugasila svjetlo? I ako nisam, da ih ugasiš? Parkirala sam na sredini onog uspona pored bolnice.
– Znači, da prehodam 300 metara do tebe, onda 400 metara uzbrdo do tvog auta, pa 400 metara nazad do tebe, i onda 300 metara nazad do mjesta gdje sam sad? To me tražiš? Nakon što sam ti rekao da sam u užasnoj gužvi?
– Pa, da…
– Nema problema, Tereza. Evo mene odmah.

Otišao sam do njenog auta i otpustio ručnu.

Činilo mi se opravdanim.

Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.