Putovanje na Kubu: 60 stvari koje sam naučio o Kubi

odlazak na kubu, putovanje na kubu, idemo na kubu, cijene na kubi, kuba je zakon

Netom prije nego je zima pokazala svoju mračnu stranu i pretvorila Hrvatsku u Winterfell, žena i ja, s još dvoje bliskih prijatelja (Ivana i Ado), zaputili smo se na medeni mjesec na Kubu. Imate nas svako pravo mrziti zbog toga.

Ovo neće biti tekst u stilu “danas smo išli na to i to mjesto i radili to i to pa smo jeli to i to pa smo sjeli u taj i taj kafić pa smo blablabla”. Ovo su više moja zapažanja o Kubi i Kubancima u kombinaciji sa stvarnim doživljajima. Ako ste razmišljali o putovanju na Kubu ili vas samo zanima život na Kubi, ovaj tekst je za vas.

Znam da vam se ovaj tekst čini ogroman, ali obećajem da će vam trebati maksimalno 3 minute da sve pročitate.

Prvo par tehničkih informacija:

Putovanje je trajalo od 16.02. do 04.03.2018. Putovali smo s agencijom koja posluje u Hrvatskoj, Srbiji, i BiH.

Ako vas zanima kada je najbolje putovati na Kubu, ja bih rekao da je to upravo ovaj termin koji smo mi imali. Iako je i na Kubi tehnički zima, vrijeme je savršeno za ljude iz našeg podneblja.

Temperature su uvijek bile između 25 i 32 stupnja, s time da uvijek nešto puše pa nikada nije prevruće. Po ljeti su navodno odvratne vrućine, slično kao i kod nas.

Hrvatska  i BiH trebaju vizu za Kubu, Srbija ne treba. Također je obavezno i zdravstveno osiguranje. Rečeno nam je da se bez putnog osiguranja ne može ući u Kubu. Nas nitko nikad na granici nije pitao imamo li osiguranje ili ne, ali ja vam ga svakako preporučujem. Par osoba iz naše grupe je moralo prenoćiti u bolnici zbog trovanja (nepoznat razlog) i morali su platiti 500 eura troškova. Srećom pa su imali osiguranje. Na tome nemojte štedjeti.

Let je bio Beograd – Istanbul – Havana. Za nazad smo išli Havana – Caracas – Istanbul – Beograd.

Cijena putovanja je bila oko 12,000 kuna po glavi u što uračunavam sve osim džeparca i fakultativnih izleta. Dakle, cijena aranžmana, vize (viza za Kubu je 300 kuna), putnog osiguranja, i sve sitnice koje su nam trebale za Kubu (adapter za onaj američki tip utičnica, higijenske potrepštine, aktivni ugljen, probiotici, kreme za sunčanje, itd.).

Fakultativni izleti na Kubi koštaju oko 300 eura (ako želite na sve). Preporučujem dolinu duhana, otok iguana, jahanje konja, i treking po nacionalnom parku.

Koliko vam treba za džeparac je teško reći jer svatko od nas ima drugačije afinitete. Ja sam recimo svaki dan riješio 4-5 Mojita i par piva. Netko će možda popiti samo jedan koktel.

Samo nemojte misliti da ćete sa 100 eura u džepu biti gazda jer cijene na Kubi nisu kao prije 10 godina. Nama su preporučili 1200 eura po osobi. Nismo ni približno toliko potrošili, ali dobro ih je imati za slučaj nužde. Već sam spomenuo troškove noćenja u bolnici. Na kraju teksta stavljam okvirne cijene na Kubi pa ćete otprilike znati koliko vam treba.

Proveli smo tjedan dana u Havani i tjedan dana u Trinidadu, prekrasnom gradiću pod zaštitom UNESCO-a. Išli smo i na hrpu cjelodnevnih izleta u prirodu.

Grupa se sastojala od 32 ljudi. 16 iz Hrvatske, 16 iz Srbije. Od cure koja je imala 18 godina i sama išla na putovanje, do umirovljenog doktora od 82 godine koji je samo dva tjedna prije bio na Tajlandu.

Nitko nikoga nije pitao gdje je bio ’91, što je bilo razočaravajuće jer me to stvarno zanimalo.

17.02.2018. ujutro smo sletjeli u Havanu.

Kuba i kubanski stil života

Prema preporuci naše vodičice Nataše (osoba kakvu samo možete poželjeti da vas provede kroz Kubu), promijenili smo novac odmah na aerodromu. Mijenjali smo eure u kubanske konvertibilne pesose  (u daljnjem tekstu CUC-ovi).

Nikako nemojte nositi američke dolare. Najbolji su euri ili kanadski dolari. 1 CUC je otprilike 7 kuna, odnosno nešto manje od 1 EUR.

Bili smo smješteni u centralnoj Havani, odmah pored gradske vijećnice u tzv. “casa particular”, najbolji oblik smještaja koji možete izabrati. Tu iz prve ruke možete iskusiti kako živi prosječni Kubanac jer praktički živite s njima.

Naši domaćini, Alberto i Nory, su dvoje najsrdačnijih ljudi koje možete upoznati. Pričali su s nama, kuhali nam popodnevnu kavu (gratis) a Nory je čak Ivani skuhala pileću juhu kad je Ivani bilo loše.

Smještaj je bio iznimno čist a Nory nam je nakon samo dvije noći promijenila plahte i ručnike, što nisam nigdje drugdje doživio.

Alberto i Nory su nas dočekali s doručkom pa smo odmah dogovorili i doručak za sve buduće dane. Inače košta 5 CUC-a po osobi, ali s obzirom na to da smo s agencijom, nama su zaračunavali 4 CUC-a.

Tijekom obilaženja Kube, primjećujem sljedeće stvari:

1. Čekanje na red da promijeniš novce na aerodromu traje oko 2 sata, što je oko četiri puta duže od vremena koje ti treba da prođeš graničnu kontrolu.

2. Centralna Havana je najsiromašniji dio Havane, s ulicama koja izgledaju kao tipični geto iz američkih filmova. Meni možda i najdraži kvart.

3. Atmosfera je zapravo ono najvrjednije što možete naći u Havani. Ne morate ništa posebno raditi da bi dobili nešto od Havane. Dovoljno je samo prošetati ulicama ili sjesti na neki zidić i promatrati svijet oko sebe. Hrpa ljudi na ulici u svako doba dana i noći, muzika na sve strane, konstantno se nešto događa. Ljudi plešu, pričaju, popravljaju aute, pozivaju u svoje restorane ili kafiće, pitaju te otkud si, itd. Svi su nasmiješeni. Nude se cigare, taxi, i wi-fi kartice.

4. Osjećali smo se sigurno u svakom trenutku. Policije u Havani ima na svakom uglu. Često su u grupi od troje ili četvero, potpomognuti policijskim psima.

5. U samom centru Havane, odmah pored gradske vijećnice, sasvim normalno je vidjeti konjsku zapregu i traktore.

6. Havanski kvart Vedado je iznimno čist i fin, napravljen za bogatije Kubance, ali i presterilan za moj ukus tako da tamo nismo provodili puno vremena. Stara Havana (La Habana Vieja) je prekrasna, i sadrži sve što jednom turistu treba. Hrpu restorana i klubova, kulturne znamenitosti, i predivnu atmosferu.

7. Kubancima engleski nije jača strana. Za grupne izlaske imali smo Natašu kao prevodioca, a za ostale situacije prijateljicu Ivanu kojoj su godine i godine praćenja meksičkih telenovela omogućile sasvim solidno poznavanje španjolskog jezika. Preporučujem barem osnove španjolskog za maksimalni užitak na Kubi, pogotovo ako putujete solo i nema vam tko prevoditi.

8. Nevjerojatno lako je započeti razgovor s lokalcima. Naravno, pod uvjetom da oni znaju engleski ili vi znate španjolski. Izuzetno su srdačni i spremni potrošiti barem par minuta na vas.

9. Ako kažete bilo kojem Kubancu da ste iz Hrvatske, odmah će ispucati sve hrvatske sportaše koje zna. Najčešće Modrić, Rakitić, Mandžukić, Blanka Vlašić i Sandra Perković. Nijedan Kubanac ne zna izgovoriti “Mandžukić”.

10. Ovisno o kvartu, negdje se wc papir smije bacati u školjku a negdje ne. U našem smještaju u Havani se nije smio bacati u zahod nego u koš za smeće. U Trinidadu smo smjeli bacati u školjku.

11. Tele 2 na Kubi ne radi. VIP i T-HT rade.

12. Internet u privatnim kućama ne postoji. Wi-Fi signal se može naći isključivo na određenim javnim površinama i hotelima i potrebno je kupiti karticu s kojom se treba ulogirati. Jedan sat Interneta = 1 CUC. Ako kupujete od preprodavača, onda je 3 CUC-a. Ja se često nisam uspio spojiti jer je bila prevelika gužva, tako da sam u dva tjedna svega 45 minuta proveo na internetu, što je bilo fantastično.

13. Ima nevjerojatno puno Kubanaca koji su nabildani. Dosta drže do toga.

14. Alarmantni postotak muškaraca ima tzv. “kokainski nokat”, odnosno, puštaju nokat na malom prstu.

15. Gotovo svaka Kubanka, bila mršava, debela, ili nešto između, ima pozamašnu stražnjicu.

16. Ako ste mislili staviti par CUC-ova na Dinamo da si pokrijete dio troškova na Kubi, zaboravite. Na Kubi ne postoji nikakav oblik kockanja. Nema kladionica, kockarnica, lota, ili binga.

17. Plaže su pješčane i idu u beskonačnost. More je uvijek bilo toplo, iako su valovi ponekad znali biti dosta veliki zbog vjetra.

plaža na Kubi, pješčana kubanska plaža,
Tipična kubanska plaža

18. Che Guevaru možete vidjeti po cijeloj Kubi i kupiti nebrojene suvenire s njegovim likom ili imenom. Zanimljivo, ne možete kupiti gotovo ništa s Castrovim likom ili imenom.

19. U čitavoj Havani postoje valjda 2 i pol zebre i 6 semafora. U Trinidadu još i manje. Prelazi se na divljaka, čak i na najprometnijim cestama. Vozači su vrlo uviđajni, vjerojatno zato što su svjesni da nema zebri i semafora.

20. Nitko ne daje žmigavac jer ga mnogi auti niti nemaju. Svi se sporazumijevaju rukama i svi su opušteni. Nema nervoze, nema živčanog nabijanja po trubi. Promet se odvija ležerno.

21. Ako išta trebate preuzeti od Kubanaca, onda je to njihov ležeran stav. Nekad me to znalo izbaciti iz takta, ali kvragu, to je stvarno predivan način za ići kroz život. Jednom sam u Trinidadu čekao u redu za mjenjačnicu. I ispred i iza mene Kubanci. Nakon 20 minuta čekanja, nestalo je struje i nitko nije znao kad bi se mogla vratiti. Nitko od njih nije ni trepnuo niti na bilo koji način pokazao da mu nestanak struje predstavlja ikakav problem u životu. Ja sam dobio slom živaca.

22. Sasvim normalno je vidjeti Kubance kako odmaraju na nekom zidiću uz bocu ruma.

23. Muzika je na svakom koraku. Čuje se iz autiju, iz prijenosnih zvučnika koje pješaci nose sa sobom, iz svakog kafića, restorana i kluba.

24. Kubanci znaju plesati. Ne kao većina nas koji se samo prebacujemo s noge na nogu i tu i tamo zanjišemo bokovima. Ne… Oni stvarno plešu. Onako kako bi mi plesali nakon godinu dana tečaja. Pleše se svuda i u svakoj prilici. Bude ti neugodno plesati pored njih jer izgledaš kao pas koji pokušava oponašati gazdu.

25. Gotovo svi ugostiteljski objekti imaju neku vrstu žive muzike. Obično je to višečlani bend koji svira klasičnu kubansku glazbu.

26. Na Kubi je gotovo nemoguće čuti glazbu koja nije barem djelomično kubanskog ili latino-američkog porijekla. Eventualno američki komercijalni pop. Najčešće se može čuti već spomenuta klasična kubanska glazba, i Reggaeton, odnosno latino hip-hop.

27. Kuba je živući muzej automobila i pravi raj za ljubitelje oldtajmera. Tu stvarno možete vidjeti sve moguće modele od 50-ih pa nadalje. Jedino što bi moglo dovesti suzu na oči svakog ljubitelja oldtajmera je njihovo neodržavanje. Većina tih automobila su, blago rečeno, krntije.

stari auti, američki auti na kubi, stari auti na kubi, kubanski taxi,
Za razliku od mnogih drugih oldtajmera na Kubi, ovi su u izvrsno očuvani.

28. Tipični kubanski taxi će biti star 40 godina, bez zračnih jastuka, sigurnosnih pojaseva i žmigavaca ali će zato imati moderni radio s USB utorom. Jedan je čak imao i mini ekran na kojem se mogao vidjeti spot od pjesme koja je trenutno svirala.

29. Cijene taxija su začuđujuće standardizirane i u Havani i u Trinidadu. Kad god smo trebali ići do neke udaljene lokacije s taxijem, svaki taksist nam je nudio identičnu cijenu (dogovaralo se unaprijed) tako da nije bilo nikakvih neugodnih iznenađenja niti pokušaja nabijanja cijene.

30. Kubanci rođeni u 60-ima i 70-ima će često imati češka ili ruska imena. To je zbog kubanske opčinjenosti sovjetskom kulturom iz tog doba. Mi smo osobno upoznali nekoliko Alekseja i jednog Pavela.

31. Dosad ste već sigurno primijetili da vam treba puno više od 3 minute da pročitate dosad napisano a kraj se još ne nazire. To vam je Kuba. Tamo je vrijeme često relativno, a još češće potpuno nebitno. Vozač autobusa koji nas je vozio na izlete jedan dan se uopće nije pojavio, a iduća tri dana je kasnio između pola sata i 45 minuta. Taj je, navodno, bio jedan od pouzdanijih vozača. Sve smo to pripisali kubanskom šarmu.

32. Taj isti vozač je bez imalo ustručavanja stao nasred brze ceste kako bi malo popričao s frendom kojeg je spazio kako stoji pored. I to nam je nekako bilo sasvim normalno.

33. Autostopiranje je uobičajen način putovanja na Kubi. Kubanske autoceste su krcate autostoperima koji nude novac u zamjenu za prijevoz.

34. Na izletima u manja mjesta, recimo dolinu duhana Viñales, primjećujem da su gotovo sve kuće prizemnice. Dakle, nije im običaj kao kod nas napraviti kuću na tri kata s 23 sobe i 11 kupaonica jer iz nekog razloga misliš da će tvoja djeca, unuci i praunuci ostati živjeti s tobom i nitko se nikada nigdje neće odseliti. Grade samo onoliko koliko im stvarno treba. To mi se sviđa kod Kubanaca.

35. Trinidad je puno manji i čišći od Havane, ali svejedno nudi mnoštvo restorana, kafića i klubova. Imaju čak i rock club u kojem nastupa bend koji svira samo rock/metal. Od Beatlesa do Metallice. Prava mala oaza američko-britanske glazbe.

Trinidad na Kubi
Trinidad podsjeća na dalmatinske gradove.

36. Kubanska priroda je prekrasna. Posebno prirodni rezervat Topes de Collantes s hrpom malih jezera i gustom džunglom, onakvu kakvu inače možete vidjeti samo u filmovima s Tarzanom ili King Kongom.

37. Pomoćni kormilar na katamaranu će često zaplesati na taktove muzike s radija i povremeno zapljeskati u ritmu. Sve to sa smrtno ozbiljnom facom.

Trgovine na Kubi

38. Trgovine su katastrofalno loše opremljene. Meni je to možda bio i najveći šok od svega. Činjenica da mi nije uvijek sve dostupno. Često bi se događalo da u dućanima nema apsolutno nikakve pive, a ni ostalih esencijalnih potrepština.

39. Dućani imaju ogromne hladnjake u kojima se nalazi možda dva-tri komada smrznutog mesa i jedna salama.

40. Većinu inventara prosječne trgovine čine rum, voda, i bezalkoholna gazirana pića. Kuba ima svoju kolu “Tu Cola”, ali u nekim restoranima se može naći  i američka Coca-Cola. Zanimljivo, neke trgovine imaju Barilla tjesteninu i Nutellu, ali po dosta višim cijenama od naših.

41. Od higijenskih potrepština uglavnom postoji jedna vrsta od svega. Jedna vrsta zubne paste, šampona, sapuna, wc papira. Uštede jako puno vremena na odlučivanju koju marku izabrati.  Preporuka: Ponesite apsolutno sve što vam treba od doma.

42. Na Kubi je nemoguće naći upaljač. Jednostavno ne postoji u ponudi, osim na tržnici u Havani. Osim tržnice, može se jedino kupiti na cesti od Kubanaca koji su ga dobili od turista. Mi smo proveli pola dana u potrazi za novim upaljačem i na kraju kupili rabljeni za 3 CUC-a. Preporuka: Ponesite 2-3 upaljača na Kubu.

Hrana i piće na Kubi

Svi koji me poznaju, znaju da sam strastveni ljubitelj hrane i pića. Kad god dođem na neku novu lokaciju, najbitnije mi je probati što se tamo jede i pije.

Iz tog razloga, poseban dio posvećujem hrani i piću na Kubi.

43. Tipični kubanski doručak je izuzetno bogat i sastoji se od jaja (omlet, kajgana ili na oko), tanjura punog voća (ananas, guava, banana, papaja), tosta sa sirom, peciva, svježe iscijeđenog soka, maslaca, marmelade, meda, i kave. Ima sve potrebne vitamine i minerale koje turistu trebaju za uspješan dan na Kubi.

44. Njihove banane imaju totalno drugačiji okus od naših i uglavnom su manje i finije.

45. Papaja na kubanskom španjolskom označava ženski spolni organ. Kubanci to voće zovu “fruta bomba” što je najkul ime za voće ikada. Izgovaranje “fruta bomba” na glas mi pruža neizmjerno zadovoljstvo.

46. Meniji u restoranima su vrlo nepouzdani. Često čitave kategorije menija neće biti dostupne.

47. Zahodi u kafićima i restoranima nisu ono na što smo navikli. Rijetko kad imaju sapuna, a gotovo nikada papira za brisanje ruku. Ali zato često imaju tuš kade sa zastorom. Preporuka: Svuda sa sobom nosite sredstvo za dezinfekciju ruku.

48. Ako vam je nezamislivo pojesti ručak ili večeru bez kruha, mogli biste pasti u depresiju. Košarica s kruhom u restoranima ne postoji. Nama nije ni trebao.

49. Krumpir na Kubi je mitsko biće kojeg tu i tamo vidite na meniju, ali ga zapravo nikada nema u ponudi. Tek u Trinidadu smo uspjeli naći pravi pravcati pomfrit. To mi je bio najbolji dan u životu.

50. Ako išta trebate jesti na Kubi dok ne puknete, onda je to svakako jastog. Posebno ako si ga kod nas ne možete priuštiti. Za 10 CUC-ova dobijete jastoga s rižom i čipsom od banane sa strane. Mi smo ga mlatili nemilice. Na grilu, na buzaru, kako god. Osim jastoga, preporučujem i škampe koji su također povoljni.

51. Jedna od najnevjerojatnijih stvari na Kubi, bar što se tiče odnosa cijena, je da ćete u istom restoranu jastoga sa svim prilozima platiti kao i 3-4 kave s mlijekom.

52. Riža se dobiva uz sve. Nekad obična bijela, nekad s karijem, nekad pomiješana s crnim grahom. Često se mogu dobiti i pečene banane ili čips od banana.

53. Osim morskih delicija, jede se puno piletine i svinjetine. Uobičajena slika na Kubi je frajer koji sjedi za malim stolićem na pločniku s ogromnim komadom pečene svinjetine koju s prstima čupa na sitne komade i prodaje “pulled-pork” sendviče. Nisam se drznuo to probati jer cijeli dan stoji na 30 stupnjeva.

54. Uz pečenu svinjetinu, Kubancima je sasvim normalno prodavati i torte na ulici, koje također po cijele dane stoje na 30 stupnjeva, često na direktnom suncu. Samo za najhrabrije.

55. Voda iz pipe se ne preporučuje za piće. Mi smo pili kupovnu,  ali smo zato bez ikakvog ustručavanja ispijali koktele krcate ledom koji je bio napravljen od vode iz pipe. Ja osobno nisam imao apsolutno nikakvih problema tijekom boravka na Kubi ali dosta ljudi iz grupe je imalo manjih ili većih probavnih smetnji. Teško je reći zbog čega točno.

56. Kava je nešto što me najviše razočaralo na Kubi. U kafićima je loša. I skupa. Tako da sam se držao alkohola.

57. Postoje dvije domaće pive. Cristal i Bucanero. Cristal je najobičniji lager, nešto kao Žuja ili Karlovačko, a Bucanero je nešto jači i finiji. Od uvoznih piva se može dobiti Heineken, Sol (meksičko sranje) i Presidente (dominikansko sranje). Dakle, nije baš neki raj za ljubitelje pive, ali to nije ni bitno jer na Kubu ne dolazite zbog pive nego zbog ruma!

58. Rum je alfa i omega kubanske birtijaške scene. Piju ga svi. U dućanu ga je lakše naći nego vodu ili kruh. Otac svega što vrijedi popiti na Kubi. Pri tome, naravno, mislim na koktele. Mi smo najviše mlatili po Mojitu i Cuba Libreu, ali isprobavali smo i neke druge, uključujući i trinidadski originalni koktel Canchanchara. Glavni sastojci su rum i med (a ne čančara). Ne preporučujem ga jer je izuzetno sladak i nikome od nas četvero se nije svidio.

59. Ni jedan kafić nema dozatore na bocama ruma pa se sve toči odokativno. Ali ne brinite, nećete ostati zakinuti. Šankeri diljem Kube rum tretiraju kao vodu. Toče ga šakom i kapom i ne mare ako ga proliju i po šanku.

60. “Fuerte” (jak) je riječ koja će na Kubi učiniti čuda za vašu razinu alkohola u krvi. Kada naručujete koktele na šanku, u trenutku kad vam šanker ulijeva rum, samo recite magičnu riječ “fuerte” i on će vam bez ikakvih problema uliti dodatnu količinu ruma u koktel. Ako vaš mozak ima kapacitet za naučiti samo jednu riječ na španjolskom, neka to svakako bude “fuerte”.

Cijene na Kubi

Još jednom, 1 CUC = 7 kuna, odnosno male manje od jednog eura. I još jednom, cijene na Kubi nisu zanemarive. Izlazak u restoran će vas koštati kao i u Zagrebu ili nekoj jeftinijoj destinaciji na Jadranu, ali ćete za tu cijenu dobiti jastoga i par koktela.

Smještaj se kreće od 25 CUC po apartmanu za dvoje. Sve ovisi koje mjesto, koji kvart itd.

Hrana i piće:

Doručak kod domaćina: 4-5 CUC
Pive: 2-3 CUC
Kokteli: 3 CUC (1-1.5 CUC kad je “happy hour”)
Boca bijelog ruma u dućanu: 5 CUC
Voda u dućanu: Od 1 CUC za pola litre do 3 CUC za 5 litara.
Kava: Najčešće nevjerojatnih 3 CUC, ali može se naći i za 2
Jastog: 9-14 CUC
Škampi: 8-12 CUC
Riba: 8-10 CUC
Piletina, svinjetina, janjetina: 5-9 CUC

Prilozi su uvijek uključeni u cijenu, ali ako vam treba ekstra, možete ih dobit za 1-2 CUC-a.

Taxi:

Dosta zeznuto za reći jer tu nema nikakve cijene po kilometru ili satu, nego se za svaku lokaciju dogovara fiksna cijena unaprijed. Ako putujete potpuno sami ili vas je samo dvoje, probajte uvijek naći nekoga s kime ćete podijeliti taxi. Dijeljenje taxija s potpunim strancima na Kubi je normalno.

Tek toliko da steknete neki dojam o cijenama taxija, od centra Havane pa do plaže (25 min.) plaća se 15 CUC po taxiju u jednom smjeru. Od centra Trinidada pa do plaže (15 min.) plaća se 8 CUC po taxiju.

Osim za plažu, u Trinidadu vam za drugo taxi i ne treba. Za Havanu vam treba taxi jedino ako ste jako udaljeni od Stare Havane ili želite do nekih skroz udaljenih lokacija. Ako ste smješteni u centru Havane, veliku većinu toga ćete moći obići pješke.

Je li se putovanje na Kubu isplatilo?

Naravno da je. Ne samo zbog uživanja, nego i zbog toga što možeš nešto naučiti o sebi i svojim pogledima na svijet. Njihov mentalitet i način života su nevjerojatno drugačiji od onoga što je nama “normalno”.

Zato je bitno povremeno se izložiti jednom skroz drugom svijetu kako bi više cijenili ono što imamo i kako bi shvatili da ne postoji samo jedan način za ići kroz život. Iz tog razloga, odlazak na Kubu je jedna od mojih najboljih odluka ikada.

Odite što prije, jer su cijene na Kubi iz godine u godinu sve veće i veće.


 

Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.

6 Comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s