Izludila me jedna baba na poslu. Nekad stvarno ne volim raditi u bolnici.
Uđe baba na glavnu portu najveće bolnice u državi, i kaže “ja sam došla na pregled.”
To je sve što je rekla. I gleda u mene. Nijedne druge riječi, nikakvu uputnicu nije izvadila, ništa. Ona je došla na pregled. U bolnicu koja imao preko 5,000 zaposlenika, 5 ogromnih zgrada i valjda 18,000 ambulanti, ona je došla na pregled.
Ja kažem, “Dobar dan gospođo. Dobrodošli u najveću bolnicu u državi. Što točno trebate?”
“Imam sastanak s doktorom Marićem. Gdje je on?
“Ne znam tko je doktor Marić. Koja ambulanta vam treba?”
“Pa kak ne znate doktora Marića? On radi tu već mjesec dana.”
“Postoje muhe u ovoj bolnici s dužim stažem od njega. Dajte da vidim uputnicu.”
“Pa čemu vi služite kad ne znate doktore koji rade ovdje?”
“Gospođo, ovdje ima oko 1000 doktora. Doktor Marić je samo jedan od njih. Nije ni točkica na mom radaru. On je zrno soli u 5-litarskom loncu punom juhe.”
Toliko ju je šokiralo što ja osobno ne poznajem doktora Marića da je počela buncati.
“Ali…u mom selu svi znaju doktora Marića…To vam je mali od Anice…On radi ovdje. Stvarno!”
Pozvao sam bolničare s psihijatrije i uvjerio ih da je ona njihova pacijentica koja je odlutala s odjela.
Činilo mi se opravdanim.
Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.