1. Samo budale mogu napraviti kampanju kakvu je napravio UNICEF
Tko zna kakav cilj želim postići s ovom šokantnom izjavom?! Možda se samo radi o navlakuši gdje ja napišem nešto “kontroverzno” i vi pomislite:
“Wow, teške riječi su pale! Sad me baš zanima o čemu je riječ. Ovo je totalno zadobilo moju pozornost.”
I onda ispadne da ja uopće ne mislim da su oni budale, nego ih zapravo hoću obraniti. Samo što u ovom slučaju ja stvarno mislim da su budale.
Šok-kampanje su kao nekvalitetni hororci koji se oslanjaju isključivo na scene u kojima protagonist hoda nekim mračnim hodnikom i sve je super i onda se okrene za 180 stupnjeva, a iza njega je duh Franje Tuđmana i onda se čuje cvileći zvuk violina pojačan za 300% i to bi nas kao trebalo uplašiti.
Ili otvori kutiju Merci čokoladica i unutra budu samo čokoladice od marcipana i opet se čuje cvileći zvuk violina i tako cijeli film. Svaka budala može napraviti hororac koji se temelji isključivo na takvim “šok-scenama”. Ali samo majstori mogu napraviti hororac od kojeg se živ usereš i konstantno te prolazi jeza, iako se u većini scena na očigled ne događa ništa šokantno.
UNICEF-ova kampanja o mentalnom zdravlju među djecom i adolescentima je taj nekvalitetni hororac. Pokušali su podići svijest o tome na način da se ljude šokira i uzruja pa su stavili plakate bez ikakvog konteksta na kojima je pisalo “Samo slabiči dobiju depresiju.”
Kuiš, sad svi pričaju o tome pa je kao cilj postignut, a i trebalo bi biti očito da se radi o teaseru jer su namjerno napisali “slabič” umjesto “slabić”. I onda je plan bio da na te plakate nalijepe dodatne informacije i objasne kampanju.
Gle, ja sam prilično mentalno žilav i za ogromnu većinu stvari mi puca kurac. Nikad nisam anksiozan niti depresivan. Uvijek se dobro osjećam. Ili je to samo krinka koju sam davno stavio na sebe i potpuno zaboravio da se radi o krinki? Kako god, čak i meni je iste sekunde bilo jasno da će takva kampanja “poginuti” bez ispaljenog metka, odnosno, bez da poluči ikakav mjerljivi rezultat.
Pročitao sam jako puno komentara i osvrta na tu kampanju i uglavnom su je popljuvali i stručnjaci i ljudi koji imaju problema s mentalnim zdravljem. Umjesto da se UNICEF ispriča i kaže “Jebiga, imali smo dobre namjere, ali izvedba se pokazala potpuno promašenom. Sorkač.”, oni su išli braniti to i u principu poručili kritičarima da jer problem u njima jer nisu shvatili njihovu genijalnu viziju, i time još više razljutili hrpu ljudi koji su ih do tada podržavali.
Mentalno zdravlje nije zajebancija i ne može mu se pristupiti na takav hohštaplerski način. Kao i u slučaju hororaca, svaka budala može zakupiti reklamni prostor i napisati nešto kontroverzno ili poremećeno i time skrenuti pozornost na svoj brand. Ali samo majstori mogu skrenuti pozornost na svoj brand bez da se služe takvim prljavim trikovima. Očekujem bolje od organizacije kao što je UNICEF.
2. Jandroković dobio opasnu konkurenciju
Nekako smo navikli da je Jandroković neprikosnoveni prvak u ulizivanju premijeru, ali ovaj tjedan su se pojavila dva solidna izazivača koja prijete da mu oduzmu naslov. Jandroković je toliko dugo bio prvak da se malo opustio i više nije toliko gladan, dok ovi grizu kao nikad prije.
Prvi napad na krunu je odradio šef diplomacije Gordan Grlić Radman koji se u bizarnom nastupu na presici uspio toliko duboko uvući premijeru da mu je Jandroković morao reći “Nemoj mi disati za vrat!”
Za bizaran nastup nije bio kriv samo GGR, nego i novinarka koja je rekla:
“Kolega iz Vlade [Malenica] je postao otac. Može li čestitka ili neki savjet?”
Kakvo je to imbecilno pitanje šefu diplomacije? Kaj zato služi presica? Da ga se traži da čestita Malenici i da mu da savjet? Kaj te boli kurac kome će on što čestitati? Osim toga, frajeru je to treće dijete. Kakav mu savjet treba od Radmana?!
GGR je odgovorio da je on za vikend postao punac i time postigao to da na izrazito glupo pitanje da još gluplji odgovor. Kako je novinarka opet pitala je l’ može čestitati Malenici (Ali stvarno, kae njoj?), on je odgovorio:
“Čestitke, naravno, Ivanu Malenici… Ha, čujte, evo vidite i premijer, koji je premijer, je očito dao bio paradigma, znači uzor i… Ministrima kako bi, eto, naravno radili na demografiji. To je dobar primjer i ja to pozdravljam.”
Prvo, lik govori k’o ja nakon 10 pivi i 6 rakija kad me netko pita koja je razlika između vatrogasca na porti i portira. Otprilike se može skužiti poanta, ali dok dođem do nje, više nikog nije briga i svima bi bilo draže da nikad nisu ni postavili pitanje.
Drugo, tko normalan misli da se Malenica odlučio na treće dijete zato što je vidio da Plenković ima troje i pomislio “Ako može on, mogu i ja.”?
GGR se valjda vodio onom starom:
“Dan u kojem barem jednom ne pohvalim premijera je uludo potrošen dan.”
Drugi napad na Jandrokovićevu krunu je napravio Hrvoje “Žetončić, ali najljepši” Zekanović. Promijenio je više stranaka nego što njegova nova stranka (HDS) ima članova, ali poziciju saborskog klauna neće promijeniti sve dok ne ode iz Sabora.
Tako je neki dan na presici nadrobio hrpu toga o Srbiji u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i potencijalnog ulaska Srbije u EU i usput nahvalio premijera kako ga valjda ni mama nikad nije nahvalila.
Jedino što je napravio mali, ali oh tako značajan lapsus. To je bio njegov prvi pravi napad na Jandrokovićevu krunu pa je valjda bio nervozan i rekao “Aleksandar” umjesto “Andrej”. Ipak je dosta spominjao i Aleksandra Vučića. A tko zna, možda još jednom promijeni dres pa završi u Aleksandrovoj većini.
Jandrokoviću, probudi se. Ne daj da ti ovakvi šarlatani oduzmu krunu za koju si se tako predano borio.
3. Lažna vina na tržištu
Hrvatsku je zadesila velika tragedija. Naime, inspekcija je ispitala 14 vina koja se prodaju na policama i od toga je čak njih 7 (50%!) bilo lažno, odnosno, radilo se o patvorini vode i šećera. Dva vina su iz Hrvatske, jedno iz BiH i četiri s Kosova.
Nijedan portal nije rekao o kojem se točno proizvođaču/uvozniku radi i kakve će sankcije snositi, što mi baš i nije jasno. Raketiranje vinom je jedno od zadnjih utjeha i bjegova od realnosti dostupnih običnim hrvatskim građanima. Nemamo svi za Zekanovićevu vrećicu u kojoj se nalazi točno ono što vi mislite da se nalazi.
Sramota je da su neki to zloupotrijebili i na tržište plasirali vino koje to doslovno nije. Imamo pravo znati tko si je to umislio da je Isus pa da od vode i šećera može napraviti vino!
Ono što je interesantno je da se tako nešto dogodilo prvi put u hrvatskoj povijesti. Navodno nikad prije lažna vina nisu pronađena na policama naših dućana. To mi je sumnjivo jer ja sam odrastao na “Ribaru” i ako me netko želi uvjeriti da je to pravo vino očito misli da sam idiot. Doduše, svatko tko svjesno izabere “Ribar” pomalo i je idiot…
Ali svejedno, nemoguće je da u 30-ak godina hrvatske države nikad prije nisu otkrivena lažna vina. Pa ja sam znao naletiti na ponudu gdje kanistar vina od 5 litara košta 30 kuna. I sad će mi netko reći da je to pravo vino? Pa to po litri ispadne jeftinije od pola litre Jane, jebote. Zakaj se to uopće prodaje? Tko bi normalan pio takvo vino? Mislim, tko bi ga normalan pio čistog? S Coca-colom bude čist dobro.
4. Zoran Šprajc u raljama arhimedovske fizike
Šprajc je proteklih dana uz pomoć ZG vrećica uspio demonstrirati kako ispasti bedak i onda se zakopavati sve dublje i dublje da bi na kraju ipak morao priznati da je bedak. Iako potrebe za priznanjem i nije bilo jer smo svi to već znali. Ali najbitnije je da je on to priznao sam sebi. Samo tako se može rasti.
Nije sramota ispasti bedak. Ja to ispadnem na dnevnoj bazi. Sramota je biti toliko prokleto iritantan i pun sebe da misliš da si pametniji od svih, a nisi. Kad si mulac, onda ti se može oprostiti što misliš da si popio svu pamet svijeta, ali u Šprajcovim godinama je to pomalo tužno.
Toliko je bio naporan u svom nastojanju da pokaže da je bio u pravu da na kraju više nikog nije bilo briga koliko litara vode ili stiropora stane u ZG vrećice. Samo smo htjeli da jebeno začepi o tome. Ali čisto da se zna, nije bio u pravu.
Ne samo da nas ne varaju i podvaljuju manje vrećice nego što piše na deklaraciji, kako je to Šprajc prvotno tvrdio, nego su nam zapravo dali VEĆE vrećice u odnosu na ono što piše na deklaraciji.
S obzirom na to da sad svi znaju da u ZG vrećicu od 10 litara zapravo stane 20 litara, možda ih i smanje ili počnu naplaćivati više. Ako se to slučajno dogodi, možemo se zahvaliti Šprajcu za čije baljezganje ovaj tjedan ne bi bila dovoljna ni ona najveća ZG vrećica od 40 litara. Jebote, ovotjedna “Večera za 5 na selu” mi nije toliko digla tlak koliko njegovo preseravanje s vrećicama.
5. Klečanje na trgu
Kao što je opće poznato, heteroseksualci su najugroženija kategorija ljudi na svijetu pa se zbog toga jučer trebala održati prva heteroseksualna parada u Hrvatskoj, ali je parada otkazana nakon nepovoljne sigurnosne procjene.
Naime, postojala je mogućnost da se pojavi duga, a to naprosto nije u skladu s tradicionalnim hrvatskim vrijednostima. Šalim se. Postojala je mogućnost da povorka privuče hrpu budala koji će raditi probleme pa je organizator odustao.
Kako mi heteroseksualci ipak ne bi ostali bez svoje reprezentacije u javnom prostoru, pobrinuli su se katolički muževi koji su masovno klečali i molili na glavnom zagrebačkom trgu. Među njima je bio i najkatoličkiji i najmuževniji katolički muž od svih – Vice John Batarelo iz udruge “Vigilare”. On i dr. Vice Mihanović rade ogromnu PR štetu imenu Vice.
Jučerašnje klečanje kao i klečanje za bilo što drugo je meni neshvatljivo i prilično sam siguran da ne postoji scenarij u kojem bi me netko nagovorio da klečim za neki cilj. Da sam zloban, mogao bih napisati da je taj prizor bio jezovit i da bih radije da to rade unutar svoja četiri zida. Zašto bih ja morao biti izložen tome? Neka idu na Goli otok pa neka tamo jedni nad drugima prakticiraju svoj duhovni autoritet.
Srećom pa nisam zloban, a?
Tko voli nek’ izvoli. Nekima je ovo bizarno, a nekima su gay parade bizarne. Jebiga, bizarno je širok pojam i ne smijemo zaboraviti da živimo u pluralističkom društvu u kojem bi svatko imao pravo na neke svoje performanse, sve dok direktno ne ugrožava druge.
Međutim, kad je jedna od nakana za koje se moli ona da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji, čovjek se naprosto mora zapitati neke stvari.
Kakva je to bolesna opsesija da se uporno žene podređuje muškarcima i da ih se smatra drugotnima? Zašto se među ultrakatolicima poput Batarela stalno promiče narativ da su heteroseksualni muškarci nekako ugroženi i u opasnosti pa se eto treba moliti za njih?
U opasnosti od čega? Od toga da više ne mogu žene tretirati kao sluškinje? Od toga da više nemaju potpunu kontrolu nad svakim aspektom života svojih supruga? O kakvoj se točno opasnosti radi?
Stalno se busaju o prsa da su hard core tradicionalni alfa mužjaci koji su spremni boriti se protiv sila zla, a nonstop im neki kurac smeta i stalno kmeče protiv ovog i onog. Šaljem im virtualnu podršku da postanu pravi muškarci koji ne cvile konstantno o tome kako su potlačeni. To je najbliže što ja mogu doći klečanju.
Profane Misli 