PREGLED TJEDNA EP. 20 (12.9.2022 – 18.9.2022.)

1. Ja nisam rasist, ali…

Svaka duboka misao počne s tim riječima, ne? Ovaj tjedan je totalno nerasistička zvijezda bio vlasnik samoborske pizzerije “Lock Down” koji je u podužem statusu objavio da će raditi skraćeno radno vrijeme zbog nedostatka radne snage. Onda je onako usput još dodao i da su “svi normalni radnici otišli u Irsku, a njima se javljaju samo pakistanci, bangladešanci i četnici iz Niša.”

Cijeli status je toliko nepismen da se čovjek naprosto mora pitati je li i autor teksta možda neki strani državljani kojemu je hrvatski 2. jezik. Nije jasno je l’ mu se na oglas javio baš netko tko se deklarirao kao četnik iz Niša, ili on smatra da je svatko iz Niša automatski četnik.

Kad su ga novinari pitali da malo pojasni svoju objavu, njegov odgovor je bio toliko dobar da bi mu odmah trebalo dati saborsku mirovinu.

“Vi mediji želite prikazati da je to rasistička objava, a nije.”

Ajmo napraviti kratak fact-checking:

“Ovi crni nagrđuju Samobor”

“…dali se isplati zbog profita dovlačiti gamad koja će terorizirati naš djecu.”

i kao šlag na kraju:

“Sad će se naravno javiti udruge za zaštitu majmuna i ostalih životinja,a i sveprisutni milorad pupovac, koji će stati u obranu ovih koje ne želimo…”

Kako se mediji samo usuđuju to prikazati rasističkom objavom? Tko bi normalan i dobronamjeran iz ovih rečenica mogao iščitati išta rasističko? Užas kakvih sve medija ima koji izvrću riječi poštenih poduzetnika koji su dosad očito toliko dobro tretirali svoje djelatnike da im se sad nitko “normalan” ne želi javiti na posao. Pa tko bi normalan i htio raditi s ovakim ološem koji nagrđuje lijepu sliku Samobora?

Inače, ne znam kako vi, ali ja sam primijetio jedan trend u Hrvatskoj. Sve najveće pljačke u Hrvatskoj su počinili bijelci. Nisam rasist, ali… Grdo mi je vidjeti bijelce u hrvatskoj politici jer prema svim dosadašnjim iskustvima, velike su šanse da nas u ovom trenutku dobar dio njih pljačka. Čim vidite nekog bijelca da se mota oko vaše armature, odmah zovite policiju!

2. Poznati kradljivac armature sad uhvaćen da na moru ima ilegalnu zgradu s čak osam apartmana

Kad smo već kod bijelaca koji nagrđuju lijepu našu Hrvatsku, a? Turković naprosto ne želi izaći iz mog tjednog pregleda. Kad god pomislim da ga neću spomenuti, ispadne da je čovjek još veće smeće nego što se do sad mislilo.

Bivši šef Županijskih cesta iz Karlovca je sa svojim poslovnim partnerom izgradio kompleks od osam apartmana s bazenom za koji se ispostavilo da ga nitko živ nije odobrio niti izdao ikakvu dozvolu. Srećom pa je kompleks građen isključivo izvan radnog vremena nadležnih institucija pa nikakav prekršaj nije počinjen. Ovo je sarkazam, ali ni najmanje me ne bi začudilo da netko to stvarno izjavi. Ipak smo u Hrvatskoj.

Iznajmljivanje tih apartmana su tjedno naplaćivali i do 40 tisuća kuna. Teško je reći koliki su profit ostvarili, ali čini mi se da bi tu trebala biti solidna zarada nakon što podmire sve troškove i davanja. Pod uvjetom da su to uopće podmirivali.

Sad ova krađa armature dobiva još jednu dodatnu dimenziju, zar ne? Zamisli kakvo pohlepno, grabežljivo smeće od čovjeka moraš biti da pored osam luksuznih apartmana koji su ti bukirani cijelo ljeto i šefovske plaće u državnoj službi ti još imaš potrebu krasti armaturu. Kad je dosta? Očito nikad.

Turković nije bio dostupan za razgovor o toj temi jer taman kad su ga novinari nazvali, izašla je vijest da je splitska policija u gepeku jednog riječkog navijača pronašla 41 armaturnu šipku i Turković je morao izaći na teren. Posao nikad ne spava.

3. Multitalent Zekanović

Često u ovim pregledima tjedna pljujem po političarima, ali ponekad ih treba i pohvaliti. Hrvoje Zekanović je svijetla točka hrvatske politike. I to unatoč tome što je bijelac.

Prvo je postao kralj cringe performansa i u Sabor donio vrećicu bijelog praha “u kojoj se nalazi točno ono što vi mislite da se nalazi” i time htio bocnuti predsjednika Milanovića. Nikad nikome nije bilo toliko neugodno u ime drugih, koliko svima nama koji smo to gledali.

Massimo se reklamira kao “majstor interpretacije”, ali nitko tako majstorski ne interpretira dvorsku ludu nesvjesnu vlastite imbecilnosti koliko Zekanović. To ne možeš uvježbati. Takav se moraš roditi.

Sad je napravio novi pothvat i pridružio se Hrvatskoj demokršćanskoj stranci (HDS), koja je dio vladajuće većine i za koju nitko nikad nije čuo, kao ni za njenog jedinog dosadašnjeg zastupnika, Gorana Dodiga. Drugim riječima, Zekanović se priklonio HDZ-u.

Dakle, nije samo kralj cringe performansa, nego je i redefinirao koncept “žetončića”. Zaista impresivni pothvati za tako kratku, ali nebitnu karijeru. Frajer je promijenio više stranaka nego prosječni Hrvat kirurških maski za vrijeme pandemije i svejedno i dalje ima snage govoriti o moralu i neodstupanju od vlastitih ideala.

Iako je prije pljuvao po Plenkoviću i HDZ-u, sad je postao iskusniji pa je u svojoj bezgraničnoj političkoj mudrosti shvatio da je HDZ ipak najbolje što se ikad dogodilo Hrvatskoj. Čak su mu i mnogi HDZ-ovi zastupnici čestitali u Saboru, očito nesvjesni da je Zekanović donedavno smatrao da su pošast za Hrvatsku.

Jedino što me čudi je što Zekanoviću smeta da ga se zove “žetončićem”. Valjda je preskroman da bi prihvatio tu veliku čast. Zekanoviću, opusti se i prigrli svoju ulogu. “Own it”, kako bi rekli Amerikanci. Napravi si majicu na kojoj piše “Žetončić, ali najljepši” i napravi neki cjenik kako bi se druge stranke lakše odlučile za kupovinu ako im zatreba moralan i čestit čovjek poput tebe.

4. Kako je malo potrebno da se nekome uljepša dan

Političarima, ali i mnogim “običnim” ljudima i to malo često bude previše, ali zato nije bilo previše dvojici vozača autobusa na liniji Split-Padova. Njih je javno pohvalila jedna putnica koja je izjavila da su njih dvojica ženi u visokom stupnju trudnoće osigurali dva slobodna mjesta kako bi joj bilo komotnije i ohrabrili je da im se obrati za pomoć u vezi bilo čega. Hrane, pića, što god je potrebno.

Na granici s Italijom se na noćnih 14 stupnjeva dvadesetak minuta čekalo na pregled putovnica. Vozači su je proveli preko reda i vratili nazad u bus kako bi što manje vremena provela stajajući na hladnoći. Stvarno je lijepo vidjeti da netko s guštom radi svoj posao i da mu nije problem napraviti nešto izvan opisa posla kako bi se ljudi u njihovom okruženju osjećali bolje. Kamo sreće da ima više takvih u svim djelatnostima.

Druga priča se dogodila na suprotnom kraju Hrvatske, u Šarengradu. Zvuči kao neki grad iz priče Hard Core Andersena, a?

Tamo je jedna gospođa Dinka na kišnu večer otvorila vrata promrzlom i pokislom biciklističkom paru koji je biciklirao od Njemačke do Istanbula. Pitali su je je l’ smiju razapeti šator u njenom čardaku, gdje je bilo suho, ali ona im to nije dozvolila. Umjesto toga ih je pozvala da se istuširaju, nahranila ih pilećom juhom s griz knedlama (Oooooh, sline na usta.) i dala im da spavaju u krevetu.

Ne znam jeste li ikad biciklirali potpuno pokisli (ja jesam više puta), ali nema ništa ljepše nego nakon toga se presvući u neku suhu odjeću i pojesti nešto toplo. Dinka im je to omogućila i time im ostavila nešto po čemu će zauvijek pamtiti Šarengrad.

Nevoljka srca moram priznati da su ova dvojica vozača i gospođa Dinka bijele boje kože jer taman kad na temelju prve tri točke ovog pregleda pomislim da znam kakvi su bijelci, ispadne da ima i predivnih bijelaca i sad više ne znam što bih mislio. Nema ništa gore nego kad ti netko sjebe predrasude. Užas kakvih sve ljudi ima!

Naravno, među komentatorima se našlo i ljudi koji su joj poručili kako će joj se jednog dana ta gostoljubivost obiti o glavu kad otvori vrata i čuje “Alah akber”. Kužite, jer svatko tko pomogne promrzlim i pokislim ljudima je idiot i samo je pitanje vremena kad će mu naletiti muslimani, a znamo da netko tko je musliman ne može biti dobra osoba jer da je dobra osoba ne bi bio musliman, ahahah! Je l’ tako da je tako?!

Neki su joj zamjerili i to što se pohvalila o tome na svom privatnom profilu jer ono, ako se pohvališ da si učinio dobro djelo, onda se ne računa. Ima neka ljepota u tome kad pomogneš nekome i nitko nikad, pa čak ni osoba kojoj si pomogao, to ne sazna.

S druge strane, jebote kako bi Facebook bio lijepo mjesto kad bi se samo redali statusi gdje se netko hvali da je pomogao bližnjemu svomu. Samim time bi i svijet bio bolje mjesto. Ja to uvijek pozdravljam i nikad ne pomislim nešto loše o nekome tko je objavio kako je pomogao nekome jer možda baš ta objava potakne nekog drugog da isto pomogne nekome.

5. Cura od 14 godina je pametnija od većine odraslih

Današnja djeca su postala toliko bezobrazna da otvoreno pokazuju koliko su pametnija od nas starijih. Užas u što se naše društvo pretvorilo! Tako je Ema Donev iz Ivanić-Grada napravila video u kojem objašnjava što je entropija. Kladim sa da većina vas to ne zna. Ne znam ni ja, ali sam siguran da mogu popiti više pive od nje tako da me nije sram. Svatko je dobar u nečemu.

Uglavnom, ta djevojka je na korak do toga da sa svojim sjajnim videom u kojem objašnjava entropiju uđe u finale globalnog natjecanja mladih znanstvenika Breakthrough Junior Challenge. Ona je svoje napravila, a sad joj treba naša pomoć.

Naime, u finale ulaze natjecatelji s najviše lajkova na Facebooku i YouTubeu. To mi zvuči kao neki scenarij iz filma “Idiocracy” gdje se lajkovima odlučuje tko više zaslužuje nešto, ali tako je kako je. Zato vas molim da kliknete na sljedeće linkove:

Facebook: https://fb.watch/fuDehIl7gf/

Youtube video: https://youtu.be/ynVnb8jExbQ

I lajkajte i jedan i drugi video kako bi toj sjajnoj djevojci povećali šanse da osvoji 250 tisuća dolara za sebe, 100 tisuća dolara za svoju školu i 50 tisuća dolara za svog mentora.

Predivno je vidjeti da netko ima priliku svojim znanjem i inteligencijom zaraditi takve novce, umjesto da je prisiljen u znoju lica svog krasti armaturu. Znate li vi koliko se armature treba ukrasti da bi se zaradili ti novci?!