1. Pelješki most
Budimo realni, protekli tjedan je najviše obilježio Pelješki most. Most Pelješac za prijatelje. Izašlo je toliko bizarnih vijesti povezanih s otvaranjem mosta da bih mogao komotno čitavi pregled posvetiti samo tome. Ali trudit ću se ubaciti i ostale vijesti.
Most HDZ-u nije stavio ovoliko osmjeha na lice još otkad su bili s njim u koaliciji. Meni je drago da se most izgradio i smatram da je to velika stvar za Hrvatsku, ali imam dojam da kad bi morali birati između mosta i žene, mnogi HDZ-ovci bi izabrali most.
Bila je gomila izjava, ali ove dvije su mi sjajne.
Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban (HDZ):
“Kada vidiš ovaj veleban projekt, a svjestan njegova značaja, srce jače tuče, a oči zasuze.”
Ne znam, možda sam ja mrtav iznutra, ali… HDZ je razjebao cijelu državu do te mjere da je samo željezo ostalo za ukrasti, a tebi oči suze zbog mosta? Ok. Također se i nada da se Tuđman s nebesa raduje ovom uspjehu. Meni od ovakvih izjava zausuze oči. Možda ipak nisam mrtav iznutra?
Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić (HDZ):
“Hrvati će se dijeliti na one koji su prešli preko mosta i one koji će to tek napraviti.”
Isusatiboga… Doslovno jedina poanta mosta je da spaja, a frajer ga je u dvije sekunde uspio pretvoriti u nešto što dijeli. Impresivno.
Već vidim da će se pri zapošljavanju prednost davati kandidatima koji su prešli preko mosta, žene će odbijati frajere koji nisu prešli most, djeca će se svađati čiji tata je više puta prešao preko mosta, a na Facebook profilima će pisati “Žena, majka, kraljica, prijelaznica mosta”.
Predlažem da Pelješki most Hrvatima postane ono što je Mekka Muslimanima. Svaki Hrvat koji je zdravog tijela i razuma, punoljetan, slobodan i ima višak sredstava s kojim može podmiriti hodočašće, dužan je barem jednom u životu preći preko Pelješkog mosta. U suprotnom će se Tuđman mrštiti s nebesa.
Hrvatski inženjer koji je radio na mostu je u njega ugradio krunicu kako bi u mostu bila Božja prisutnost. I dobro je da je to napravio. Pitanje je koliko je pri otvaranju mosta nestalo armature s njega jer baš kao što jedan svećenik vrijedi kao 20 liječnika, jedna ugrađena krunica vrijedi kao 20 tona armature. Sigurnost na prvom mjestu.
Svoj “doprinos” otvaranju mosta su dali i Jadranka Kosor i Kolinda. Kosor se požalila da su je pozvali samo četiri dana prije otvaranja, bez da su joj osigurali prijevoz, zbog čega nikako nije mogla stići na otvaranje mosta.
HDZ-ovci su ispali teški šupci jer, gledano iz neke protokolarne perspektive, stvarno je neukusno da se nekoga pozove samo četiri dana prije. To je kao da te netko pozove na svadbu četiri dana prije. Onak, jasno da ga boli kurac za tebe i da te je pozvao u zadnji čas jer mu je netko šapnuo da će možda biti uvredljivo ako te ne pozove.
S druge strane, to da si u četiri dana nije uspjela srediti prijevoz do Pelješca je fakat urnebesno. Pa s biciklom bih došao za četiri dana. I to unatoč tome što bih prvi dan došao samo do Karlovca jer bih se tamo zraketirao s frendom kojeg rijetko vidim.
Kolinda je pak otvaranje mosta obilježila onako kako samo ona to može. Ne znaš je l’ ti simpa, je l’ ti je žao, ili je l’ ti užasno neugodno zbog nje. Žena je sa svojim sjedenjem na mostu proizvela više memova nego Donald Trump u cijelom svom mandatu. Jedino što je falilo je da pada kiša pa da joj neki šupak s kišobranom ne ponudi kišobran i onda ona onako mokra grli potporni stup i zapjeva “Moja domovina”.
Kad smo već kod šupaka koji s kavalirstvom imaju manje veze nego kava s lirom, ministar Banožić je u svom nastojanju da njegova junačka prsa budu u prvom redu, naprosto izgurao sitnu ministricu Vučković. Izguraj sve pred sobom, gazi preko mrtvih, što god je potrebno. Tako se jedino i može probiti u politici. Preživljavaju samo najjači, buraz!
2. HDZ-ov načelnik se uzrujao jer u 8 ujutro u birtiji nije bilo konjaka
Mirko Rončević, načelnik općine Čađavica u Virovitičko-podravskoj županiji, je jednog lijepog jutra 2017. u knjizi žalbe ostavio sljedeću primjedbu:
“Na upit konobara šta će te popiti i gost zatraži piće konjak konobar odgovara da NEMA”
Napokon neki HDZ-ovac s kojim bih se mogao poistovjetiti. Kakvi mostovi, suzne oči, i nebeski Tuđman! Recite vi nama zakaj u birtiji nema konjaka! Pa svi znamo da je nemoguće započeti uspješan radni dan ako prije toga ne trgneš konjak, rakiju ili pelinkovac.
Birtije nisu samo za kavu ili za zraketirat se u petak i subotu navečer. Jedna od njihovih primarnih funkcija je da radnicima pomogne da se suoče s radnim danom, a jedino kako to mogu je uz pomoć alkohola! Ako se načelnik neće požaliti na takve stvari, a tko će?! Pa zato ga je narod i izabrao!
Samo je sad pitanje kako i zašto su do te primjedbe iz 2017. došli baš ovaj tjedan. Navjerojatnije se radi o podmetanju jugočetničke orjune koja nikad nije prežalila Jugoslaviju i koja i dalje marljivo radi na vraćanju stanja kakvo je bilo prije 90-ih. Ali neće im to proći sve dok u birtijama ima dovoljno konjaka!
3. Smjernice za uštedu energije
Ovo će možda biti nepopularno mišljenje, ali jebale vas smjernice za uštedu energije. Kome točno trebaju te smjernice? Neka se javi netko tko prije tih smjernica nije mogao skužiti kako funkcionira potrošnja energije.
Prvo su mediji mjesecima na presicama i kroz gomilu članaka uporno ispitivali kad će Vlada donijeti smjernice, jer smo mi valjda imbecili koji nisu sposobni sami skužiti kako se štedi energija, a onda kad ih je Vlada objavila, sad se svi sprdaju s njima.
A kaj ste mislili, kakve ćete smjernice dobiti od Vlade? Nešto revolucionarno? Očekivali ste male tajne velikih majstora uštede energije? Mislite da političari, koji su potpuno odvojeni od realnosti, znaju o uštedi nešto što vi ne znate? LOL.
Što o uštedi zna netko tko u tramvaj ulazi u prosjeku jednom u dvije godine i to samo zato da se prikaže da je “iz naroda”? Netko tko je gradske i međugradske buseve vidio samo izvana? Netko kome nije na kraj pameti odvesti se negdje s biciklom ili nedajbože pješke? Na otvaranje Pelješkog mosta njih 50 dođe s 50 automobila i njih ćete tražiti smjernice za uštedu energije?
Mi bi trebali njima davati smjernice za uštedu energije. Uvjeren sam da mi obični smrtnici znamo o uštedama svih vrsta puno više nego oni.
I sad se mediji sprdaju jer Vlada nije dala nikakve konkretne savjete za uštedu energije nego samo šture preporuke prepisane iz 13 godina stare brošure. Pa otkud bi oni znali kako se štedi energija? Nisu nikad probali.
Ako pitaš budalu za savjet i očekuješ neki genijalni odgovor, a što si onda ti?
4. U Splitu i dalje nitko nije normalan
Ne samo da su opet izabrali Puljka umjesto splitskog HDZ-a koje je predstavljao dr. Đogaš, a zapravo vodio dr. Vice (nikad prežaljeni), ne samo da su pali pod crnu magiju protuhrvatski nastrojene srbočetničke orjune te zbog toga kupili mizernih 15 karata za Tram 11 nego su ovaj tjedan u još dva odvojena incidenta pokazali koliko nisu normalni.
Prvo se jedna splitska slastičarnica pohvalila da imaju sladoled od piletine. Gle, ja volim sladolet i volim piletinu. Ali sladoled od piletine? Pa nemojte me jebati. Kaj uzmu pileću paštetu i pomiješaju je s mlijekom i šećerom i onda zalede? Hahaha.
Zapravo, to bi moglo funkcionirati. Ako sam probao burek od piletine, zašto ne bi i sladoled? Ništa pileće nije mi strano. Još ako posipaju s komadićima prženih pilećih jetrica. Uh, to zvuči jako dobro.
Drugi incident koji zorno prikazuje da Splićani nisu normalni se dogodio jučer kad je vozilo hitne pod rotirkama zapelo u koloni jer se automobili ispred nisu htjeli maknuti i onda je jedna cura stala na cestu i usmjeravala ih sve dok se nije oslobodio prostor za hitnu.
Kakva to osoba moraš biti da si uzmeš za pravo da preusmjeravaš druga vozila kako bi hitna mogla proći? Zajebavam se. Sjajan potez te djevojke i lijepo je vidjeti da još ima ljudi koji su se spremni pomoći bližnjemu svomu.
Za razliku predstojnika ureda potpredsjednice Anje Šimprage, Dalibora Šempera koji je pijan autom udario dijete, ostavio ga da leži polomljeno i pobjegao s mjesta nesreće. Ulovljen je, ali ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima, nemam puno povjerenja u to da će dobiti zasluženu kaznu. Nadam se da sam u krivu.
5. Ribafish i RokOtok
Sa stranice rokotok.hr:
“RokOtok je projekt nastao u spomen na Roka, radoznalog veselog dječaka koji je sa svojim ocem isplanirao obići sve hrvatske naseljene otoke, ali je avantura naglo prekinuta u njegovoj trinaestoj godini, kada je Rok napustio ovaj svijet. Njegov otac Domagoj Jakopović, poznatiji kao Ribafish, odlučio je ispuniti obećanje svom sinu, plivati od otoka do otoka, nastaviti priču i u nju uključiti drugu djecu i roditelje kako bi zajedno ostvarili njihov nikad završen životni projekt.
Cilj projekta je podići svijest o važnosti vremena koje roditelji, kroz sport, igru i učenje provode s djecom te razvijati i poticati dječju radoznalost, interese i istraživački duh. A upravo kroz igre i aktivnosti s roditeljima, planira klince učiti o kulturnoj i prirodnoj baštini svakog otoka koji posjeti. Dodatno, kroz posebno pripremljene ekološke radionice Ribafish će ukazati na važnost očuvanja okoliša, s posebnim naglaskom na ekološko zbrinjavanje otpada.”
Ribafish je ovaj tjedan otplivao do posljednjeg od 50 nastanjenih otoka i time završio jedan od najemotivnijih projekata ikad pokrenutih u Hrvatskoj .Ovo bi zapravo trebala biti vijest tjedna. RokOtok je nešto o čemu bi svi trebali pričati. Povezao je ljude na način na koji to nikad nijedan most neće moći. Učinio je za djecu više nego što čitava Vlada učini u godinu dana.
Pratim ga na Fejsu već duže vremena i vidim samo pozitivne objave. Nema nekog mračnog sarkazma. Zlobnog cinizma. Neusmjerenog bijesa. Ništa od onoga što bi mnogi drugi na njegovom mjestu izabrali. Ono što mnogi od nas izabiru i bez nekog posebnog razloga.
On se umjesto toga odlučio za plemenitu viziju koju je uz nepokolebljivu predanost i izvršio. Inspiracija svima nama da se okrenemo oko sebe i zapitamo se što možemo učinit za ljude u svojoj zajednici.
Profane Misli 