FACEBOOK OGLASI ZA POSAO SU UGLAVNOM BEZVEZNI

Nemaštoviti. Beskrvni. Nezanimljivi. Isprazni. Staromodni. Ofucani. Drugim riječima, klišeizirani, bezvrijedni, anemični, uštogljeni, sterilni. Trećim riječima… Zajebavam se.

(kontekst.io je izvrsna stranica za ljude koji iz nekog samo njima poznatog razloga žele nabacati hrpu sinonima jedan za drugim.)

Na Facebooku mi konstantno iskaču oglasi za razne poslove. Osobno nisam u potrazi za poslom jer ja već radim najbolji posao na svijetu, a to je – vatrogasac! Plemenito, opasno, sexy, cool, hrabro i impresivno su samo neki od epiteta koji nemaju apsolutno nikakve veze s mojim poslom vatrogasca na porti bolnice, ali ja ga svejedno volim.

Pa ipak, često kliknem na te oglase jer me zanima što se sve nudi i pod kojim uvjetima. Facebook me zna u dušu pa mi nudi isključivo poslove koji odgovaraju mojim sposobnostima, a to su oni koji ne traže nikakve posebne vještine, znanja ili edukacije jer ih ne posjedujem. Istina boli, ali netko mi je to morao reći.

Većina oglasa je toliko nemaštovito i šturo da bi se mogli primijeniti ne samo na 550 drugih poslova nego i npr. na novačenje za rat u Ukrajini. Nije ni čudo da firme imaju problema s pronalaskom radne snage. Teško je reći jesu li oglasi manje kreativni ili manje konkretni.

U nezapamćenoj nestašici radne snage, zbog čega su radnici ti koji sve više kontroliraju tržište, najveći domet većine poslodavaca kod kreiranja oglasa je da napišu da nude stimulativna primanja, rad u dinamičnom okruženju i timski rad. Pa si ti misli kako će ti izgledati radni dan i koliku ćeš plaću dobiti. Ali ćeš je definitivno dobiti jer mnoge firme pod benefite napišu i “redovna primanja”, kao da je to ne znam kakav luksuz kojeg malo koji poslodavac nudi.

Tu i tamo naletim na neki oglas gdje lijepo piše kako izgleda tipični radni dan, a pod plaću stave npr. “Od 7000 kn pa na više”. I to je već nešto. Znaš donju granicu, a tvojim sposobnostima ovisi gornja granica. Nažalost, većina oglasa izgleda ovako:

1. Stimulativna primanja

Skoro svaki oglas nudi “stimulativna” primanja koja zvuče super jer zvuče kao da su najpravedniji oblik plaće. Što više radiš to više para dobiješ i to bi radnike trebalo stimulirati da se ubiju od posla.

Međutim, kad pogledaš komentare ili malo prozujiš po forumima, ispada da je u kompanijama koje to nude, “stimulativno primanje” mitsko biće o kojem svi pričaju i svi znaju nekoga tko ga je vidio, ali osobno ga nisu susreli. Eufemizam za:

“Radit ćeš 180 sati za minimalac, a ako želiš financijski stimulans, morat ćeš se još dodatno satrati. A i u tom slučaju ti ne možemo ništa garantirati. Recesija, inflacija, rat u Ukrajini… Teško je išta garantirati. More bit da ćeš ga dobit, al’ ne mora da znači.”

Za što bi nekog trebala stimulirati takva primanja? Za suicidalne misli? Za odlazak u Irsku?

Za takve plaće bi u oglasima pod “primanja” trebalo pisati:

“A gle…”

I onda znaš na čemu si.

2. Rad u dinamičnom okruženju

Jedna od najčešćih i najbeskorisnijih “benefita” koje poslodavci nude u svojim oglasima za posao je “dinamično okruženje”. To doslovno može značiti bilo što. 

Pretpostavljam da poslodavci time žele poručiti da je posao strahovito zanimljiv i pun izazova koji su takvi da ih radnik može riješiti bez puno frustracija, ali ipak dovoljno teški da radnik osjeti zadovoljstvo jer ih je uspješno savladao.

U stvarnosti to obično znači da radnik od prve do zadnje sekunde radnog vremena ne zna gdje mu je glava, s jednom osobom priča na telefon dok drugoj piše email, a šef mu diše za vrat i pita zašto ovo već davno nije riješeno. I to sve dok jede gablec. U autu na Slavonskoj. Iako je danas trebao biti na godišnjem.

Može značiti i to da ljudi nakon mjesec dana daju otkaz, a na njihovo mjesto dolaze novi i tako unedogled pa se stvara dojam “dinamičnog okruženja” jer nikad ne znaš kojeg kolegu više nećeš vidjeti. A obično je baš onaj kojem si dan prije posudio 20 kuna za gablec. Koji smrad!

Ne znam zašto se “dinamično okruženje” automatski smatra nečim što bi trebalo privući radnike? Top 10 najsmrtonosnijih zanimanja se obavlja u dinamičnom okruženju. Ukrajinska fronta je dinamično okruženje.

Tu i tamo svom želucu priuštim dinamično okruženje i u njega ubacim kebab s ljutim umakom i ekstra feferonima. Svaki put želi dati otkaz, tako da mi nemojte govoriti da je “dinamično okruženje” nešto pozitivno!

3. Timski rad

Najgora vrsta projekta u osnovnoj i srednjoj školi i onih par uzaludnih godina na faksu mi je uvijek bila ona u kojoj moram surađivati s drugim ljudima. Odnosno, gdje moj rezultat ovisi o tome hoće li neki naporni pizdek napraviti svoj dio posla ili će se pojaviti s nekom otužnom isprikom i svima nam sjebati projekt.

Što učiniti ako se svaki član tima pojavi s nekom otužnom isprikom i od cijelog projekta se ne napravi apsolutno ništa? Jer na neku foru, ja se uvijek nađem u takvom timu! Mislim si, kad sam već prisiljen da radim s drugima, onda neka oni naprave moj dio. Neće nitko ni skužiti.

I onda ispadne da su svi imali istu strategiju i da su nas profesori i stavili u isti tim jer svi odreda imamo reputaciju napornih pizdeka koji nikad ne naprave svoj dio! I onda me netko pita zašto ne volim raditi u timu?!

4. Mogućnost napredovanja

Zvuči super. Dođi kod nas, kreni od dna i možda ćemo te jednog dana promaknuti i na radnom stolu će te svaki dan dočekati vrećica na kojoj će pisati “vrući burek sa sirom”. Ili jabukom. Ili piletinom. Ili kombinacijom južnog voća. Koji god želiš, sve dok je neki koji će uzrujati tvog bosanskog kolegu.

I imat ćeš WC za koji ćeš samo ti imati ključ. I u njemu će biti rola koju samo ti koristiš. I ta rola će se svaki dan mijenjati, bez obzira na to koliko je na njoj ostalo. Ne znam, barem ja tako zamišljam promaknuća. Još nikad nisam bio promaknut.

U stvarnosti je to ili besmisleno promaknuće, npr. iz portira u referenta prijema na portirnici, ili te promaknu u višeg referenta jer se prijašnji viši referent, tvoj direktno nadređeni šef, bacio kroz prozor zbog pritiska izazvanog dinamičnim okruženjem. A jedan od najvećih pritisaka si mu bio ti jer si ga pune četiri godine svaki jebeni dan pitao kad će te promaknuti! Tako mu i treba kad ti je davao lažna obećanja!

5. Redovna primanja

Pod ovim se smatra da je strahovito veliki benefit to što će ti plaća dolaziti redovito.

“E, znaš ono kad smo ti rekli da će ti plaća doći 10. u mjesecu?”
“Da…”
“E, samo da znaš, fakat će ti i doći 10.”
“Dakle, ispoštovat ćete ono što smo se i dogovorili?”
“Pa da. Samo smo ti htjeli javiti koliko si sretan što radiš za nekoga tko ti daje dogovorenu plaću u dogovoreno vrijeme.”
“Ok.”

Mjesec dana kasnije.

“E, sutra je opet 10. Pogodi što te sutra čeka?”
“Nemam pojma.”
“Plaća!”
“Wow, čekaj malo. Sutra opet dobivam plaću? Iako sam je već dobio prošli mjesec?”
“Naravno! To je jedna od prednosti rada za nas! U našoj firmi plaća dolazi svaki mjesec!”
“Znam kako funkcionira plaća, jebote! Bio sam sarkastičan! Hoćemo li svaki mjesec imati ovaj razgovor? Jer možda ću morati dati otkaz ako se ovo nastavi.”

Što je iduće? Nudimo rad u osvijetljenoj prostoriji? Neometan pristup WC-u? Mogućnost grijanja po zimi? Osiguran stolac za sjedenje?

Znam da zvučim kao Grumpy Cat, samo puno gore, ali je li toliko teško napraviti neki kreativan oglas za posao i ubaciti barem okvirnu plaću?

Poslodavci žele djelatnike koji su motivirani, proaktivni i spremni “poginuti” za više dobro, a to je profit kompanije, a s druge strane naprave copy-paste oglas iz kojeg se jedino da iščitati to da ni oni sami nisu ni motivirani ni proaktivni ni išta od onoga što traže od svojih djelatnika. Nije ni čudo da po Hrvatskoj odjekuje plač i lelek poslodavaca koji ne mogu naći dobre radnike. Ili ikakve radnike.

Čast iznimkama.