Zar nisu svi muškarci neka vrsta masona?

Ako uzmemo u obzir da su masoni hrpa frajera koji se nađu na nekom mjestu, loču i baljezgaju o svjetskim problemima, onda su zapravo svi frajeri masoni. Možda ne svi, da ne generaliziram, jer osoba koja generalizira samo pokazuje svoju ograničenost. To se odnosi na apsolutno svaku osobu koja generalizira.

Ali da se vratim na glavnu misao prije nego što mi zauvijek pobjegne. Masoni su samo skupa i kičasta verzija “Sausagefesta”, odnosno događaja na kojem se nalaze (gotovo) isključivo muškarci. Mi to zovemo samo “Sausage”.

Mislim da u tome nema ništa loše. Ali treba razlikovati dvije vrste “Sausagea”:

Slučajni i namjerni.

Slučajni je onaj koji nastane spontano i na kojem se najčešće nađete protiv svoje volje. Recimo, 2-3 solo frajera dođu u neki klub i jedino što ih zanima je upoznati ženu svog života ili barem ženu koja će ih trpjeti do ponedjeljka. Ovo nagađam jer ja sam izlazio gotovo isključivo s namjerom da se oduzmem.

I onda ta 2-3 frajera skuže da je klub krcat grupicama od 2+ frajera koji su isto tako došli tražiti cure i onda u jednom trenutku njih 300 shvati da su silom prilika postali masoni, odnosno da se nalaze na “Sausageu”. I sad im ne preostaje ništa drugo nego pijuckati svoja pića i komentirati kako ima previše frajera a premalo cura i kako ovaj svijet ide kvragu.

Ako ti je jedina svrha izlaska upoznavanje cura, slučajni “Sausage” može biti vrlo potresno iskustvo. Ja nikad nisam imao problema s tim jer, kao što rekoh, moji izlasci su imali drugačiju svrhu pa ako bih i završio na slučajnom “Sausageu”, ništa strašno.

Ali ovaj tekst je zapravo o namjernom “Sausageu”. O potrebi muškaraca da se ponekad nađu odvojeno od svojih žena/cura i raspravljaju o temama koje ih zanimaju i muče a koje nisu uvijek za ženske uši. I možda se ponašamo malo sirovije nego inače jer znamo da nas nitko neće osuđivati. I možda se tu i tamo netko skine gol do pasa i laje na mjesec.

Prvi put sam za tako nešto čuo u seriji “Bračne vode” dok sam još bio tinejdžer.  U toj seriji su besmrtni Al Bundy i njegova ekipa imali udrugu “NO MA’AM” koja se na papiru bavila borbom protiv ekstremnog feminizma ali im se većina djelovanja svodila na oblokavanje i trabunjanje o svjetskim problemima. Već tada sam shvaćao da je to nešto predivno i da želim biti dio toga kad odrastem.

S vremenom sam stekao bliske prijatelje s kojima jednom do dva put godišnje održimo “Sausage” u nečijem stanu. Nemamo neke fensi titule kao masoni. Imamo samo predsjedavajućeg, a to je obično onaj kod kojeg se “Sausage” odvija. Ali i mi kao i masoni imamo rituale i ceremonije.

Recimo, kad dolazimo do stana u kojem se odvija “Sausage”, mi kao gosti ceremonijalno pozvonimo na vrata, a domaćin nam ceremonijalno otvara vrata i mi onda ulazimo i skidamo cipele. Na ceremonijalan način.

Zatim izvodimo ritual sjedenja koji se odvija tako da svatko sjedne na jedan stolac koji se nalazi oko stola. Smatramo da je jedna osoba po stolcu optimalna kombinacija. Kombinacije jedna osoba/dva stolca ili dvije osobe/jedan stolac nisu dozvoljene.

Najvažniji ritual je ritual točenja pića koji se odvija tijekom cijele večeri sve dok više nema ničega za potočiti. Unutar tog rituala se događa sve ostalo. Bez rituala točenja, svi ostali rituali bi bili besmisleni.

Tijekom rituala točenja ceremonijalno pričamo o svojim problemima i jedni drugima pomažemo smisliti argumente koji idu u prilog tome da problem nije u nama nego u ostatku svijeta. To je grupni ritual čija snaga počiva na zajedništvu i sinkroniziranom poricanju stvarnosti. Nema žena koje osuđuju naše nelogičnosti i govore nam da pričamo gluposti. Svaki član poštuje i objeručke prihvaća idiotske argumente ostalih članova.

Povremeno svatko od nas izvede ceremoniju odlaska na WC koja se odvija isključivo pojedinačno.

Obred spašavanja svijeta je isto vrlo bitan. Tijekom tog obreda raspravljamo o ekonomiji, politici i religiji i iznosimo ideje za koje smatramo da bi ovaj svijet učinile boljim mjestom. Nažalost, do idućeg jutra zaboravimo gotovo svaku od tih ideja, a za one kojih se sjećamo, shvatimo da nemaju veze sa zdravim razumom.

Kad ritual točenja dosegne svoj vrhunac, izvodimo igrokaz u kojem se svađamo koju ćemo sljedeću pjesmu pustiti na YouTubu. Neutreniranom oku to izgleda kao obična pijana svađa oko pjesme ali zapravo je to kritika svijeta u kojem se nalazimo. Naime, gotovo svaku pjesma koju jedan član “Sausagea” voli, drugi član mrzi pa onda da se ne svađamo, upalimo radio koji pušta pjesme koje svi mrzimo. Ima tu neka pouka. Valjda.

Na kraju “Sausagea”, ceremonijalno kažemo domaćinu “naš Uber je stigao, vidimo se” a on nam ceremonijalno odgovara “dečki, vidimo se.”

Evo, nadam se da sam vam uspio približiti ljepotu “Sausagea”. Kao što vidite, nije to ništa strašno. Masoni su isto to, samo s kvalitetnijim vinom. I s pregačama.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s