Zašto svoj filmski ukus namećete svima oko vas?

Svi mi volimo raspravljati o ukusima, zbog čega je poslovica “O ukusima se ne raspravlja” jedna od besmislenijih. Zbog takvih poslovica je Rimsko Carstvo i propalo. Barbari jednostavno više nisu mogli trpjeti toliku količinu pretencioznosti.

O čemu drugom da raspravljam nego o tome je li Steven Segal kvalitetan glumac ili je ipak genijalan i je li veći trash Rocky 5, Američki ninja 5, Umri muški 5, Rambo 5, ili Dr. Dolittle 5 i postoji li uopće dobar 5. nastavak nekog filma osim Policijske Akademije 5?

Takve rasprave su bitne za razvijanje govorničkih vještina, argumentiranja i urlanja, jer naravno da ponekad tvoj argument postigne bolji efekt ako ga izgovoriš urlajući. Takve rasprave dobro dođu i kad sjediš s nekim na pivi i više ne znaš o čemu bi pričao s tom osobom i onda u očajničkom pokušaju da prekineš 20-minutnu šutnju izgovoriš “I, što si zadnje gledao?”

Mislim da je to pitanje spasilo više prijateljstava nego bilo što drugo.

Međutim, treba razlikovati raspravljanje o ukusima od nametanja svojih ukusa, ili još gore, omalovažavanje tuđih. To vodi do besmislenih svađa čiji jedini ishod može biti to da se sugovornici posvađaju.

Iako su ovo teški klišeji, iz nekog razloga se moraju konstantno ponavljati:

Umjetnost je subjektivna. Ljepota je u oku promatrača. Ili u uhu, ako se radi o glazbi. Ili u nosu ako imate muško društvo kod sebe pa ocjenjujete čiji prdac je glamurozniji.

Naravno da u svakoj umjetnosti postoje nešto za što se velika većina ljudi može složiti da je kvalitetno i dobro, čak i ako nije po njihovom ukusu. Mislim da bi svi trebali moći razlikovati “nije kvalitetno” od “nije po mom ukusu”.

Ako netko kaže da obožava film “Titanic” i da mu je to najbolji film svih vremena, ja mu sigurno neću reći da mu je filmski ukus sranje zato što meni osobno taj film nije bogznakaj. Svjestan sam da je to kvalitetan film ali meni jednostavno ne leži.

Volim jedino onu scenu kad brod tone i vođa orkestra kaže ostalim sviračima da se odu spasiti a da će on ostati i oni onda ostanu s njim i sviraju dostojanstveno do kraja dok se oko njih odvija posvemašnji kaos. Tu pustim suzu. Nažalost, to je puno prekratka scena u odnosu na trajanje filma da bi meni taj film bio dobar. Ali prihvaćam da nekome drugom je.

Međutim, ako me netko ide napadati i vrijeđati zato što ne volim “Titanic”, onda tu imamo problem i potencijalno može doći do talačke krize. Zato, kako bih izbjegao takve situacije, obično kažem “o ukusima se ne raspravlja”.

S obzirom na to da gledam čudesno veliku količinu filmova (trenutno 3709 ocijenjenih na IMDB-u, molim lijepo), često odem i na neke forume da vidim što ljudi misle o filmu koji sam upravo pogledao.

Tu ima svega. IMDB je nekada imao forum na kojem su se vodile rasprave o filmovima i  bio je stvarno koristan jer bih često mogao pročitati interpretaciju koje se ne bih sam sjetio i koja je dodatno obogatila moje iskustvo gledanja tog filma.

Nažalost, taj forum već par godina ne postoji jer su se pacijenti klali oko toga koji film valja a koji ne. Ljudi su doslovno pisali tekstove veličine ovog da bi potpunim strancima objasnili zašto im je filmski ukus smeće jer su se ti stranci drznuli kritizirati neki film.

Vjerovali ili ne, postoji puno dobrih filmova koje neki ljudi ne vole. Zbog toga ponekad pomislim da smo svi međusobno različiti.

Recimo, gledao sam “Jokera” u kinu i bio mi je fantastičan. Totalno sam se poistovjetio s glavnim likom i zapravo se malo i prestrašio jer sam na trenutak pomislio da između nas dvojice nema nikakve razlike. To ne može biti dobar znak, ne? Odahnuo sam kad sam skužio da ipak nismo potpuno isti – ja se ne znam ni približno tako dobro našminkati.

Naravno, odem na domaće i strane forume da malo vidim što narod kaže o filmu (recenzije profesionalnih kritičara ne podnosim) i gle čuda, ima dosta ljudi kojima se film ne sviđa, ali i nekoliko njih kojima se sviđa toliko da su spremni cijeli dan provesti na forumu braneći ga.

Ljudi, čemu se upuštati u žestoke rasprave oko toga je li neki film super ili nije? Svaki put kad se uzrujate jer je netko popljuvao vaš omiljeni film, sjetite se da je na IMDB-u preko 36,000 ljudi ocijenilo “Kuma” sa 1/10. 36,000, čovječe! To je otprilike grad veličine Bjelovara! Od kad sam naišao na tu statistiku, moram priznati da mi Bjelovar više nije toliko drag kao prije.

Ako film poput “Kuma” može dobiti toliko jedinica (2,4% svih ocjena), je li onda ijedan drugi film siguran od negativnih recenzija? Naravno da nije. I naravno da ima hrpa ljudi koji ne vole “Jokera” koji trenutno ima 11,965 jedinica (1.2% svih ocjena).

Neki ljudi jednostavno vole drugačije stvari. Ljepota umjetnosti upravo i je u njenoj raznolikosti. Što god netko stvori, u bilo kojem mediju, naći će se neka osoba kojoj će se to svidjeti, pa makar i zato što je toliko loše da je dobro. Ne bi li umjetnost bila dosadna kad bi svi voljeli isto?

Zato nema smisla živcirati se oko toga i biti bijesan jer netko nema isti filmski ukus kao i vi. Kako vam se uopće da pisati kilometarske komentare koji brane neki film? Što dobivate s tim? Svatko ima pravo voljeti ili mrziti neki film i to treba poštivati.

Isto kao što i svatko ima pravo biti filmski analfabet koji ne cijeni “Jokera”. Mislim, kakva to osoba “Jokeru” daje 1? Kakvi to ljudi imaju pristup Internetu? “Jokeru” si dao jedan?! “Jokeru”?!! Ne znam jesam li ikada bio više uzrujan nego kad sam pročitao negativne komentare o “Jokeru”!

Je l’ to zato što film nije imao gomilu akcijskih scena krcatih eksplozijama i svjetlosnim efektima? Zato što nije bio urnebesan poput drugih filmova rađenih prema strip-junacima? Tvoj mozak nema kapacitet za procesuirati nešto što nije non-stop praznoglava akcija?

Joaquin Phoenix je genijalan a film je remek-djelo! Nevjerojatan psihološki profil poremećenog uma koji je zapravo samo produkt poremećenog društva. Tko to ne vidi je ignorant koji bolje da uopće više ne gleda filmove.

I ne, ovaj film ne poziva na nasilje nego nas zapravo potiče da budemo bolji ljudi i tretiramo sve oko nas s poštovanjem. Poziva nas da ne isključujemo drugačije od nas nego da im pomognemo da se osjećaju kao da pripadaju negdje.

Ne samo zato što je to ljudski i ispravno, nego i zato kad jednom krenu u ubilački pohod imamo kakve-takve šanse da nas poštede. Samo teški malograđanin može imati nešto protiv takvog filma.

No dobro, uzrujam se kad netko ne cijeni genijalan film pa sam malo zastranio od poante.

Uglavnom, poanta je da se nema smisla uzrujavati zato što netko ne cijeni film koji je vama genijalan. I definitivno nema smisla trošiti energiju na pisanje o tome zašto bi neki film trebao svima biti genijalan niti se zgražati nad činjenicom da ne volimo svi iste filmove.

Saberite se i poštujte tuđe mišljenje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s