Napokon se ukidaju anonimne prijave protiv učitelja i profesora

Ako ste ikad radili s ljudima, nebitno u kojoj struci, sigurno jako dobro znate da ponekad može doći do nesuglasica i povrijeđenih osjećaja. Koliko god kvalitetno radili, nekome ćete se zamjeriti.

Ali za razliku od učitelja i profesora ( u daljnjem tekstu “nastavnici” jer je praktičnije), većina nas koji radimo s ljudima ne moramo strepiti hoće li nas sutra netko anonimno prijaviti za doslovno bilo što.

Recimo, nastavnik donese odluku koja je, objektivno gledajući, ispravna, ali ona druga strana smatra da je zakinuta. Idući dan ga dočeka anonimna prijava.

Posvađao se s kolegom iz zbornice(!) – anonimna prijava.

Možda se iz nekog potpuno banalnog razloga zamjerio nekome a da toga nije ni svjestan – anonimna prijava.

Možda je netko naprosto zao ili mu je dosadno – anonimna prijava.

Možda je netko negdje načuo nešto pa iz toga izmislio cijeli slučaj jer se taj dan osjećao herojski i htio ispraviti nepravdu koja se nikad nije dogodila – anonimna prijava.

Upravo to je prije nekoliko godina proživjela jedna nastavnica povijesti. Protiv nje je bila podnesena anonimna prijava u kojoj se navodilo da je veličala Arkana i Cecu i pljuvala po braniteljima i Domovinskom ratu.

U nadzor je došao viši savjetnik za povijest (svaki predmet ima svog savjetnika koji po potrebi dolazi u nadzor) koji ju je danima maltretirao i omalovažavao.

Pukom slučajnošću se ispostavilo da je prijavu podnijela žena koja je na kavi kod susjede načula učenika te nastavnice kako priča svoje dojmove sa sata povijesti na kojem su pričali o Domovinskom ratu.

Susjeda je dala mašti na volju i podnijela anonimnu prijavu protiv nastavnice koju nikad nije ni vidjela ni čula.

Prijava je odbačena, ali psihološka šteta nanesena nastavnici je bila takva da je zbog stresa završila u bolnici. Susjedi se nije ništa dogodilo.

Ne znam kako vama, ali meni je ovo horor priča koja zorno prikazuje svu raskoš apsurda anonimnih prijava protiv nastavnika. Može vas prijaviti bilo tko, bilo kad, zbog bilo čega.

Da je ta susjeda morala imenom i prezimenom stati iza svoje prijave, vjerojatno joj ne bi bilo na kraj pameti da je podnese i ništa od ovoga se ne bi dogodilo.

U normalnom svijetu bi odgovorni ljudi samo na temelju ovog slučaja ukinuli anonimne prijave i skrušeno se ispričali. Doduše, u normalnom svijetu takav zakon nikada ne bi ni nastao.

Naravno da postoji određeni postotak nastavnika koji ne bi trebali raditi s djecom i koji apsolutno zaslužuju prijavu, ali iz iskustva nekolicine nastavnika s kojima sam razgovarao, većina anonimnih prijava se podnosi zbog banalnih razloga.

Između ostalih, razgovarao sam s prijateljicom koja radi kao nastavnik (od nje sam i saznao za ovu horor priču koja se dogodila njenoj kolegici).

Ona nikad nije bila prijavljena ali je itekako sretna što uskoro neće biti moguće anonimno prijaviti nastavnike jer smatra da su takve prijave donijele više štete nego koristi:

“Sama ideja da je roditeljima anonimno prijavljivanje opcija jer se boje osvete učitelja govori o tome koliko je sve trulo. Neki učitelji su zaštićeni kao bubreg u loju i oni će ovako i onako dočekati mirovinu jer se one najgore učitelje roditelji boje prijaviti čak i anonimno.

Sustav bi trebao biti uređen da ne ovisi o pojedincu (ako si kod našeg savjetnika, izgubit ćeš pola života tih dana) i ono najvažnije – da postoji konkretna posljedica za teške prekršaje. Trenutno je teški prekršaj samo ako fizički nasrneš na učenika. Sve drugo nije. Dakle, učitelji mogu vrijeđati djecu neprestano, kršiti njihova prava i nikom ništa.

U svakom slučaju, po tom pitanju su učitelji ujedinjeni – anonimne prijave nemaju smisla jer su njihovi predmeti vrlo često neosnovani. Svi su u učiteljskim grupama digli ministra Fuchsa na pijedestal jer je prvi put neki ministar razmišljao praktično, a ne teoretski.

Slično razmišlja i profesor Hermenegildo Gall koji već 28 godina predaje geografiju u XVIII. gimnaziji:

“Taj zakon je možda imao dobru intenciju da zaštiti plašljive učenike i roditelje i ukaže na razne problematične tipove kojih ima i u prosvjeti. Na kraju se pokazao promašenim jer su se u 95 % slučajeva anonimno žalili roditelji koji su željeli napakostiti profesorima koji su negativno ocjenjivali njihovu djecu.

Ono što je u tom zakonu bilo najgore je što se na svaku anonimnu prijavu moralo reagirati slanjem prosvjetne inspekcije koja je tražila pismena izvješća, danima kopala po dokumentima i za to uzimala dnevnice.

Mene je jednom tužio jedan otac jer njegovoj kćeri koja je kod mene imala ‘dva’ nisam dozvolio da sudjeluje u školskom natjecanju iz geografije. Došao je inspektor iz Splita(!), bilo mu je silno neugodno što je uopće morao dolaziti, uzeo je dnevnicu, napisao izvještaj i odbacio tužbu.

Iz razgovora sam saznao da na to kako će neki nastavnik “preživjeti” (anonimnu) prijavu, veliki utjecaj ima savjetnik koji mu dolazi u inspekciju. To je samo po sebi potencijalni problem jer ovisno o dijelu Hrvatske i predmetu koji se predaje, ponekad je i preko 1000 nastavnika u (ne)milosti jedne jedine osobe.

Ako je ta osoba korektna, bit će vam lakše nositi se s prijavom. Ako je poput ovog savjetnika iz horor priče, proći ćete pakao, bez obzira na to jeste li nevini ili ne.

Dosta ovisi i o ravnatelju. Koliko sam shvatio iz razgovora, kod anonimnih prijava su ravnatelji na strani nastavnika dok im se ne dokaže krivnja.

Međutim, ima ravnatelja koji će se držati po strani i dozvoliti inspekciji da gazi po optuženom nastavniku, a ima i onih koji će mu pružiti podršku i zaštititi ga od nepotrebnog maltretiranja.

Ali čak i kad imate svu podršku sustava i svi su na vašoj strani, anonimna optužba je nešto što vam može stvoriti ogroman stres jer će netko svako vaše slovo staviti pod povećalo a vi se nemate kako braniti jer ni ne znate tko vas optužuje.

U nekim slučajevima vas inspekcija provjerava tjednima nakon prijave i diše vam za vrat, bila prijava opravdana ili ne, čime se agonija produžuje u beskonačnost. Često vas provjeravaju ljudi koji već odavno nisu predavali u školi pa već lagano zaboravljaju kakav je to osjećaj.

Unatoč podršci i tome što ste nevini, vi nikada ne možete sa sigurnošću znati kako će ta prijava završiti i hoće li nanijeti neku štetu vašoj karijeri, pogotovo ako se prije niste sreli s tim pa ni ne znate što očekivati.

Anonimne prijave od nastavnika koji su po prirodi plahi i bojažljivi čine još veće strašljivce jer žele pod svaku cijenu izbjeći takve situacije, pogotovo ako su čuli horor priče poput ove koju sam prenio.

Takvi nastavnici se onda boje zamjeriti učenicima jer znaju da svaka slaba ocjena za sobom povlači roditeljski gnjev, a možda i anonimnu prijavu, što pak za sobom povlači potencijalnu horor priču.

Bilo bi zanimljivo istražiti poveznicu između straha od anonimnih prijava i konflikta s roditeljima i hiperinflacije odlikaša. Pogotovo kad se vidi ogromna razlika između prosjeka na kraju godine i rezultata na državnoj maturi.

E sad, ima tu i druga strana priče koju definitivno ne treba zanemariti. Što ako profesor krene maltretirati učenika jer su ga njegovi roditelji prijavili zbog nečega?

Sama činjenica da se neki roditelji ne usuđuju imenom i prezimenom stati iza prijave protiv nekog nastavnika nam govori da tu nešto ne valja.

Očito postoje nastavnici koji rade loše i koji maltretiraju djecu, ali su istovremeno tako zaštićeni i/ili zastrašujući da ih se nitko ne usudi prijaviti pa se onda roditeljima dala mogućnost da to naprave anonimno.

Čovjek bi očekivao da će nakon toga sav loš kadar nestati iz škole jer će roditelji u gomilama slati anonimne prijave protiv problematičnih nastavnika koji će dobivati opomene, a ako se ne promijene, i otkaz.

Ali pogodite što? Taj loš kadar je i dalje prisutan u školama, unatoč mogućnosti anonimnih prijava zadnjih 20 godina. Sjetite se svog školovanja. Sigurno ste u osnovnoj i srednjoj imali barem jednog nastavnika kojemu nije mjesto u školi, a on i dalje tamo radi. Gdje je zapelo?

Tu se opet vraćamo na ono na što upozoravaju svi profesori s kojima sam pričao. Javlja se određeni paradoks u kojem je lakše prijaviti nekog nastavnika blage naravi samo zato što je vašem djetetu dao 3 a vi smatrate da mu je trebao dati 5, nego nekog nastavnika koji je na glasu kao opak i neugodan (ili zaštićen) pa s njim ne želite imati posla čak ni anonimno.

Uvijek postoji mogućnost da će se neki profesor iskaliti na djetetu zbog roditelja koji su ga prijavili. Ali ako niste znali, neki nastavnici se i ovako iskaljuju na djeci, a nitko ih ne prijavljuje. Kako to?

Školski sustav je daleko od savršenog, ali pokazalo se da ga anonimne prijave nisu nimalo popravile. Osim toga, ne možemo živjeti u svijetu gdje svatko može prijaviti bilo koga za bilo što a ne stajati iza toga, nebitno o kojoj se struci radi.

Svaki put kad nekoga prijavite, bilo opravdano ili ne, vi negativno utječete na život te osobe. Nanosite joj stres i uništavate reputaciju. Ugrožavate joj posao. Ta osoba ima pravo znati tko joj to radi. To bi trebao biti nekakav minimum. Najgori kriminalci u državi imaju pravo na besplatnu obranu, a nastavnici nemaju pravo ni saznati tko ih je optužio? Tu vam ništa nije sporno?

Ako se pokaže da je prijava utemeljena i da nastavnik stvarno zaslužuje otkaz, neka ste mu prouzročili stres. Ali što u suprotnom slučaju? Nekome ste život na par tjedana pretvorili u pakao zbog čega? Jer vam je dijete znalo za 3 i upravo toliko je i dobilo?

Siguran sam da kad se imenom i prezimenom bude stajalo iza svake prijave, da će i dalje biti apsurdnih prijava. Mislim, ljudi idu na sud i plaćaju tisuće kuna za odvjetnika zbog 10 centimetara međe pa je jasno da će uvijek biti i roditelja koji će prijavljivati nastavnike zbog potpunih bedastoća.

Ali ipak smatram da će takvih prijava biti bitno manje i da će onda prijave protiv nastavnika koji su se stvarno ogriješili o zakon ili struku više doći do izražaja. Od neosnovanih prijava koristi nema nitko, a šteta može biti ogromna. Dok ne popričate s par nastavnika, niste ni svjesni koliko problema im može stvoriti čak i najblesavija prijava.

Nažalost, ne poznajem nekog roditelja koji ima iskustva s (anonimnim) prijavama protiv nastavnika, ali ako netko od vas koji to čitaju ima iskustva s time, slobodno mi se javite pa mogu napisati i vašu stranu priče ne bi li još bolje razumjeli cijelu situaciju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s