Zašto mi stvaranje potomaka nije visoko na listi prioriteta

sretan par,

S obzirom na to da sam se prije pola godine oženio, sasvim očekivano je da su ljudi iz svih aspekata mog života zabrinuti za moje još nepostojeće potomstvo.

“Kad će djeca?”
“Je l’ radite na tome?”
“Kad ćete ako ne sada?”
“Je l’ ima nešto na vidiku?”
“Što budete stariji, bit će vam teže.”
“Kako to misliš, možda ih nećete imati?”

I slična, uglavnom dobronamjerna pitanja. Meni je već dopizdilo, a ja sam muško. Mogu samo zamisliti koliko maltretiraju moju ženu. Jer je nekako normalno (zapravo, krajnje je vrijeme) da ako žena ima preko 30 godina, muža, i koliko-toliko okej financijsku situaciju, počne izbacivati djecu iz sebe. Što bi drugo trebala raditi sa svojim životom?

Mi još ne znamo hoćemo li ili ne imati djecu. U skorijoj budućnosti svakako ne. Meni je okej i da imamo i da nemamo. Ne vežem svoju sreću i smisao života za djecu. Ako ih ne budem imao, moj život će biti super. Ako ih budem imao, moj život će možda biti super. Ovisi kakva će mi djeca ispasti.

Htio bih naglasiti da me iznimno veseli kad netko tko želi dijete, i dobije dijete. I nemam ništa protiv ljudi kojima se sve vrti oko njihove djece. Ako te to veseli, super.

Čak mi ne smeta ni ako netko priča isključivo o svojoj djeci. Saslušat ću sve priče o prvom hodanju, crtanju, kenjanju, podrigivanju i svemu ostalome, pogledat ću sve slike i filmiće, doći ću na svaki dječji rođendan na koji sam pozvan (bilo bi čudno da dođem nepozvan), pričuvat ću nečije dijete ako treba, nema problema.

Samo mi nemoj nametati stav da su djeca jedino što vrijedi u životu i da je moj život neispunjen zato što nemam djece.

Osvrnuo bih se na neke argumente i komentare na koje sam naletio.

“Prirodno je imati djecu.”

Otkazivanje organa je također prirodno, pa što? Prirodno nije uvijek i fantastično.

“Ne znaš ti što je sreća dok ne dobiješ dijete.”

To je velika uvreda za:

Moju ženu
Obitelj

Prijatelje
Čokoladu
Bicikliranje
Glazbu

Netflix
Filmove
Knjige
Stripove
Birtije
Putovanja
Pisanje
Roštiljanje
Spavanje

Sve to me čini neizmjerno sretnim.

“Uvijek ćeš imati nekoga tko će te bezuvjetno voljeti.”

Već imam tog nekog. A i prilično sam siguran da će me dijete prestati voljeti ako ga prestanem hraniti i pružati mu smještaj. Neki uvjeti očito postoje. Usput, jesi čuo za ljude koji fizički i psihički maltretiraju svoje roditelje?

“Život će ti dobiti smisao kad dobiješ djecu.”

Drago mi je što je tvoj život dobio smisao kad si dobio dijete, ali iskreno se nadam da ti je život imao smisla i prije nego si dobio djecu. Jer što bi se dogodilo da iz nekog razloga nisi mogao imati djecu? Bio bi u depresiji ostatak života?

Ako je jedini smisao života produžavanje vrste, što mi onda uopće radimo na ovom svijetu? Samo produžujemo vrstu u nedogled? Po čemu smo onda drugačiji od životinja? Od svih stvari za koje je čovjek 21. stoljeća sposoban, zar je pravljenje potomaka i dalje jedino čemu naši životi trebaju težiti?

“Moraš prenijeti svoje gene dalje.”

Ne, ne moram. Nisam jebeni kralj pa da me brine tko će naslijediti prijestolje. Nisu moji geni ništa posebno pa da se MORAJU prenijeti dalje.

“Sebičan si jer ne želiš djecu.”

Nemam nikakvih problema priznati da je to jedan od glavnih razloga zašto trenutno ne želim imati djecu. Volim svoj život kakav je sad. Volim svoje hobije. Volim to što žena i ja možemo otići negdje kad god hoćemo i vratiti se kad god hoćemo. Volim spavati. Volim to što novac mogu potrošiti na sitna zadovoljstva a ne na pelene. Ubijte me.

“Imaš sve uvjete za podići dijete.”

Da, znam. Žena i ja imamo dovoljno vremena, energije, i novaca. Sve one stvari koje više nećemo imati ako dobijemo dijete.

“Ali bio bi tako dobar roditelj.”

Okej, to mi nitko nikada nije rekao.

“Tko će se brinuti za tebe kad ostariš?”

S mojim stilom života, duboka starost je utopija. Osim toga, nadam se da ne radiš djecu samo zato da te mogu posluživati pod stare dane. Mogao bi se razočarati. Svijet je pun starijih osoba koje njihova djeca zanemaruju.

“Što ako požališ svoju odluku kad ostariš a onda bude prekasno?”

Što ako ti požališ jer si imao djecu a onda bude prekasno? Sjeti se svih smradova, idiota i glupača s kojima si kontaktirao na ovaj ili onaj način. Svi su oni nečija djeca.

“Ako se ovaj trend niskog nataliteta nastavi, za 500 godina više neće biti Hrvata.”

O ne. To znači da ću za 500 godina biti jako, jako tužan. Odnosno, bio bih jako, jako tužan da u tom trenutku nisam mrtav već 450 godina. Ako nas nestane, nestane. Svijet je funkcionirao prije Hrvata, funkcionirat će i poslije Hrvata.

P.S.

Ukoliko za godinu ili dvije dobijemo dijete, izbrisat ću ovaj tekst, zanijekati da sam ga ikad napisao i zamijeniti ga s tekstom “Samo odvratne osobe ne žele djecu”.

74 Comments

  1. Činjenica je da su djeca obaveza za cijeli zivot i velika odricanja za svakog ko se odluci biti otac ili majka.
    Iz tvoje objave je jasno da si jako sebična i egocentrična osoba, ali na to imas svako pravo. Tako da 100 ljudi 100 ćudi.

    Sviđa mi se

  2. Bez zamjere
    Ne govorim da si generalno takva osoba. Sam si napisao da ti je zivot podređen trenutno samo svojim potrebama koje ti neizmjerno ugadaju i ne mislis se tome odreci zbog djece, trenutno. Za koju godinu ko zna.
    To su tvoje riječi.
    Nezgodno je kad te netko postavi pred dejstvo pa si mislis o pa ne to nisam ja, samo da iz tvojeg teksta si tocno to.
    Egocentricna in sebična osoba po pitanju djece, trenutno. I najbitnije, imaš pravo na to hvala bogu toliko smo razvijeno društvo. Nisi ni prvi ni zadnji koji gledaju djecu sa gnušanjem i misle si šta to meni treba.
    Ne se sramiti.

    Petra kome potpisujes 😉
    Hvala

    Sviđa mi se

    1. Hahaha, ne gledam na djecu s gnušanjem. Malo si to pobrkao. I ne, život nije podređen samo mojim potrebama. Imam i drugih ljudi u životu, samo mi nitko od njih nije dijete. U svakom slučaju, hvala na analizi.

      Sviđa mi se

  3. Ni žena te neće voljeti kako bi te voljela tvoja djeca,tek ste frisko u braku,ljubav jos cvjeta,a tko zna mozda se za koju godinu rastaneš,ali ta ljubav djeteta i roditelja je nesto posebno. A kad ostariš i ostaneš sam onda ću te pitati dali si htio imati djecu. I da za mene jesi sebičan. Hvala.

    Sviđa mi se

    1. Vidiš, zaboravio sam se osvrnuti na taj argument u tekstu. “Kad ostariš, ostat ćeš sam.” To je fantastičan razlog za imati dijete. Napravi djecu kad si mlad kako bi ti pravili društvo kad budeš star. Mogao bi biti slogan za demografski oporavak Hrvatske.

      Osim naravno, što se ta djeca mogu preseliti bogu iza nogu (možda i na drugi kontinent) pa te posjećivati jednom godišnje, ili te ne posjećivati uopće jer im se ne da. U najboljem slučaju, viđat ćete se jednom tjedno. Što ćeš raditi ostalih 6 dana? Biti u depresiji? Ili misliš živjeti sa svojom djecom sve dok ne umreš?

      Hvala na komentaru.

      Sviđa mi se

    2. Za mene se LZ ne čini sebičan, jer je u stanju detektirati što želi, a što ne želi u životu, kao i što treba, a što ne treba (trenutno). Treba imati hrabrosti to si priznati, a kamoli to javno izreći. Moje je mišljenje da su mnogi roditelji sebični, jer ONI žele djecu (a ne djeca njih)…ne znaju niti zašto ih žele; mnoge žene popuste zbog pritiska društva ili da zadrže muža, muževi popuste pritisku žene/obitelji…šta to nije sebično? A najsebičnije je štancati djecu kako ne bismo bili usamljeni ikada, a kamoli u starosti. Ako napraviš dijete/djecu, onda im valjda želiš pružiti najbolji život, obrazovanje, SAMOSTALNOST i NEOVISNOST…a ne ih *ebeno patološki vezat uz sebe da ne bi ostao sam. Eto, pa sad ti sebi pogledaj u oči i zamisli se nad time što si napisao/la o sebičnosti.

      Sviđa mi se

  4. U zivotu te toliko puno stvari moze uciniti sretnim. I ako ne zelis nemoj imati djecu. Ako ih ipak pozelis ok. Ali zasto se to namece kao neka norma? Zar ja kao osoba vrijedim samo ako imam djecu? Ja sam toliko puno vise od toga

    Sviđa mi se

  5. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, s tim se slažem. Naveo si dovoljno argumenata zbog kojih ne želiš djecu, vrlo su jasni, to su tvoja životna iskustva. Napisao si i da ćeš možda imati djecu, međutim nisam vidio niti jedan razlog zašto bi to MOŽDA htio? Ako si toliko zadovoljan svojim životom i samim sobom, nemoj imati djecu. Zašto uopće riskirati? Ne smatram te relevantnom osobom za pisanje ovakvog teksta jer si iskusio samo jednu stranu života (bez djece), o onome sa djecom nemaš pojma. Naveo si samo negativne strane (negativne iz tvoje perspektive), jer za pozitivne uopće niti ne znaš. I da, ja također smatram da si sebičan i egocentričan .

    Sviđa mi se

    1. Dakle, da bih bio relevantna osoba za pisanje teksta koji ima naslov “Zašto mi stvaranje potomaka nije visoko na listi prioriteta”, prvo moram stvoriti potomke? Da, to ima savršenog smisla.

      Da sam napisao tekst koji glasi “Biti roditelj je grozno” ili “Dijete je najgora stvar koja ti se može dogoditi” onda bi tvoj argument bio valjan. Stvarno ne mogu pisati o tome kako je imati djecu. Pa zato i nisam pisao o tome.

      I naravno da sam napisao tekst is svoje perspektive. Iz čije druge perspektive bih trebao pisati?

      Još jednom ponavljam, naslov teksta je “Zašto mi stvaranje potomaka nije visoko na listi prioriteta” a ne “Nikad, nikad, nikad ne želim imati djecu”. Tekst je o tome da bih volio kad ljudi ne bi stalno zapitkivali kad će djeca ili me, poput tebe, osuđivali zato jer ih još uvijek nemam. I o tome da meni osobno imati djecu nije smisao života, niti nešto čemu treba težiti pod svaku cijenu. Poanta je da se može i treba biti zadovoljan sa svojim životom imao djecu ili ne a ne da polažeš sve nade u djecu i očekuješ od njih da te učine sretnim i ispunjenim. Ako ikada budem imao djecu, vjerujem da ću biti sretan kao što sam i danas. Ali to vrijeme još nije došlo, a možda niti neće. I ne vidim zašto bih zbog toga trebao biti osuđivan. Ti to nisi shvatio, i zbog toga krivim sebe jer očito nisam bio dovoljno jasan. Pokušat ću biti jasniji u budućim tekstovima.

      I znaš što stvarno nije relevantno? Tvoje mišljenje o meni. Lijepi pozdrav.

      Sviđa mi se

      1. Da je smisao zivota stvaranje potomstva,svet uopste nebi izgledao ovako u celom svom haosu i sranju sto se desava oko nas.po meni jedini pravi smisao zivota je spoznaja i razumevanje sveta i univerzuma koji nas okruzuje.deca su samo izgovor za ljude koji bas nemaju mnogo mozga da shvate sustinu i poentu zivota.decu nam dodeljuje visa sila,inteligencija(bog),a onaj ko ih nema znaci da mu nisu ni predodredjena.ni najveći um nase civilizacije Tesla nije imao decu,pa ne znaci da je los covek.pozdrav iz n.sada

        Sviđa mi se

      2. bio si jasan, samo što “one-track-minded” ljudi jednostavno nemaju širinu niti razumijevanje sagledati život iz druge perspektive, s kojom se ne moraju nužno i slagati. Smatram da je vrlo lijepo i zrelo da ovako razmišljaš i kada bi barem više ljudi (pa i onih koji imaju djecu) ovako promislilo prije nego im se “zalomi” ili idu “spašavati brak” djecom ili bilo što slično, bilo bi manje nesretnih obitelji, a više sretne (i željene i ne-razmažene ili zapostavljene) djece.

        Sviđa mi se

  6. Ovo je super tekst, nalazim se stalno u takvim situacijama iako sam relativno mlada. Okolina, tj. moja rodbina nikako ne moze prihvatiti cinjenicu da ja ne razmisljam o djeci i konstantno mi sjede na glavi s recenicom: moras imat dijete to je sve na svijetu, kako to mislis ne zelis ih imati?? 😀

    Sviđa mi se

  7. Svaka čast na tekstu…ni ja se još ne vidim u ulozi majke…nije da to nikako ne želim,ako se desi ok,ali nije mi na prvom mjestu…sve razloge koje su rekao potpisujem i slažem se sa tvojim stavom…
    Meni su takva pitanja servirana dok nisam jednom… ajd dobro više puta rekla :”Dosta. To je moj život i ja odlučujem šta će biti sa njime.” Čovjek treba uživati u životu i činiti dobro,e sada kako će tko doći do sreće sami odlučujemo . 😉 Ugodan dan i napokon jedan muški da piše o problemima i životu,hvala ti na tome

    Sviđa mi se

    1. Da, nisam ih se mogao sve sjetiti. Ali evo odmah tu odgovor. Moja baka se rodila kao 13. u obitelji. Ona je odlučila stati na troje. Sad ću je ići pitati zašto ona nije imala trinaestero djece. Što bi bilo da je njena mama stala na troje? 🙂

      Sviđa mi se

      1. Ha ha, istina! Tako slično ja svoju ženu maltretiram. Imamo troje (7 i 4+4) predivne djece. Ja bih htio još jedno dijete a ona ni čuti. Pazi moj razlog 🙂
        Imam neodoljivu želju “sve” ono svojoj djeci pružiti što ja nisam imao. Bar u ovome kontekstu me je dobro pošlo. Znači ja imam dvije sestre ali nemam brata. Ja nikada neću imati to iskustvo kako je to, imati brata. Moji sinovi imaju seku i ona ima njih. I da to sve bude “perfektno” trebala bi nam “doći” još jedna curica (seka za kćer) 😉
        “A što, ako se opet rodi muško?” A onda nije bilo suđeno…
        Tako ja onda gnjavim svoju ženu:
        Ja: “Kako možes tako razmišljati o našoj nerođenoj kćerci'”
        Ona: “Ne želim više dijece”.
        Ja: “Pa zamisli da nismo dobili blizance i da već onda nisi htjela više djece? Kako bi to bilo bez jednog od njih sada?”
        Ona: “Maj daj, molim te!”
        idt, itd,
        Ima malo i šale u ovome svemu, ali stvarno mislim da nam fali baš to jedno biće da budemo kompletni…
        Šta se tvog stava i tog tvoje žene tiče – vi sami te odluke morate praviti. Očigledno niste za stvaranje potomaka za sada. Znači uživajte u svemu što vam život pruži. Jer ako se stvarno jednom dana odlučite na bebu – život vam se radikalno mijenja i puno onog na što ste navikli jednostavno ne možete više kao što ste prije… A da ne govorim o blizancima 🙂

        Sviđa mi se

      2. Pa točno to. Neki su skužili da ja nikad ne želim imati djece. A ja ih samo nemam visoko na listi prioriteta. Zasad. To je velika razlika. Ja želim svima da imaju točno onoliko djece koliko žele. Od 0 pa nadalje. Osim toga, ni opcija posvajanja mi nije strana. Čak sam i skloniji tome. Poanta je da se ne treba nikome ništa nametati. I naravno da se ljudi i prioriteti mijenjaju. Zato sam i ostavio onaj P.S na kraju 🙂 Puno sreće tebi i tvojoj ženi!

        Sviđa mi se

  8. Slučajno sam naišao na ovaj tekst, ne pratim blogere, nemam svog duhovnog vođu, niti nisam ovisan o komentiranju svakog članka. Da budem precizniji, mislim da mi je ovo cca 10. pisani komentar na neki članak u životu, u sebi ili potiho opsujem ili iskomentiram ponekad. Tekst sam pročitao na jednom portalu koji nažalost pratim jer mi je nekad dosadno na poslu (shoot me), doduše navedeni portal je koma, al jbg, nije to sada tema. Uglavnom tekst mi se stvarno svidio pa sam kliknuo na izvorni tekst čisto da vidim tko piše i ima li još koji zanimljiv tekst i onda sam vidio da ima mogučnost komentiranja i jedino što volim više od površnih i/ili površno prepisanih članaka od drugih površnih portala koji loše prevedu sa nekih stranih portala, koje nažalost pratim su komentari. Čitam komentare jer su mi zanimljivi, tu se stvarno može provoditi psihološko vještačnje ili možda čak stručna praksa mladih stažista psihijatrije, uzorak ispitanika je zaista velik! Vratimo se na tekst i komentare i uostalom zašto sam probudio svoje “uspavane” prste da dotaknu tu prostu (u doslovnom smislu) tipkovnicu. Komentari kao komentari, neki ovakvi, neki onkvi. Moj komentar na tekst: imam djecu i stvarno mogu reči iz osobnog iskustva da mi se život okrenuo za 360 stupnjeva u pozitivnom smislu. Možda jednog dana, ako budeš odlučio imati potomke češ djeliti moje mišljenje, možda i ne, ali to će biti tvoj problem! Tekst je odličan i podržavam u svakom slučaju tvoje razmišljanje. Možda sam shvatio šta je pisac htio reči pa zato, a možda i nisam pa trabunjam bezveze! Uglavnom idem probati naći još koji zanimljiv tekst u nadi da ću makar nahraniti svoje gladne demone koji srču komentare vezanog članka, bloga ili kojekakvog teksta modernog naziva! Živ bio i javi nekako ako i kad odlučiš imati potomke jer neću pratiti dal si obrisao ovaj tekst!
    P.S. daj broj telefona, pročitao sam u tekstu da nudiš čuvanje djece ukoliko zatreba.

    Sviđa mi se

    1. Ovo je onda velika čast jer sam uvjeren da si čitao puno bolje tekstove a nisi imao potrebu trošiti vrijeme na komentiranje. To se cijeni.

      Ja sam uvjeren da ću biti sretan kad i ako budem imao djece. Poanta teksta je da sam i sad sretan. Nekako pokušavam progurati ideju da čovjek mora biti sretan sam sa sobom, bez obzira jel imao djecu, pa čak i ženu. Ja sam jako sretan sa svojom ženom, ali ne mogu reći da sam bio nesretan ili u depresiji kad sam bio solo. Na kraju krajeva, hrpa ljudi ima problema sa začećem i to možda čeka i nas. Pitaj boga jel uopće možemo imati djecu. I zašto onda cijeli svoj život svesti na nešto što možda nije moguće? Možda me za dvije godine lupi “što je meni, vrijeme je za djecu!” i onda ćemo žena i ja vidjeti što i kako. Do onda, treba živjeti kako se najbolje zna i umije.

      Svakako mi javi ako ti se svidio još koji od mojih tekstova.

      Što se tiče čuvanja djece, nema frke. A također nudim i usluge duhovnog vođe. Kako si uopće dosad išao kroz život bez duhovnog vođe? 🙂

      Lijepi pozdrav tebi i tvojoj familiji.

      Liked by 1 person

  9. Leone, evo ti podrška od sebične i egocentrične osobe 😀 😀 😀
    Također, sve isto, ista pitanja i dođe mi da pošaljem sve u 3 lepe, jer ovo je moj život i samo ja odlučujem o njemu. Moj suprug i ja ne želimo nikada i nikako imati djecu jer nam nisu potrebna i volimo svakakve aktivnosti od kojih imamo užitak i sreću….eto….sebičniii smo i egocentričniii juhu i odlično nam je….živjeli takvi ljudi 😉

    Sviđa mi se

  10. Odličan tekst, od prve do zadnje riječi! A ovi pojedinci koji te nazivaju sebičnim egocentrikom su samo neobrazovani i ograničeni ljudi koji nisu u stanju s razumijevanjem pročitati jedan vrlo jednostavan i kratak tekst. Težimo što manjem broju takvih, pa eto, nadajmo se da im djeca neće biti takva 🙂

    Sviđa mi se

  11. Znaš sto je u svemu ovom najgore? Ti silni ljudi koji se usuđuju zadirati u tuđu privatnost! Koga briga kako ću ja živit i koliko ću djece imat, nisam od nikog tražila ništa? Suprug i ja smo roditelji trogodišnjeg dječaka. Nakon 9 godina veze odlučili smo se za brak, do tada je bilo pitanje: “Kad ćete više, kako vam se da toliko vuć zajedno?” Onda kad smo objavili da se ženimo sljedeće pitanje je: “A ima li šta nova?” Nakon toga, nisam se ni oporavila od poroda:”Ajde, nemate šta čekat…rađaj dok si mlada…nek se mali ima s kim igrat.” A ja…ja jednostavno puštam život da ide onako kako mislim da treba i uživam u svakom novom danu. Smatram da sve sjedne na svoje mjesto u svoje vrijeme. Treba sve u životu iskoristit što ti se pruža.
    E i naše malo stvorenje volim više od ičega i želim još uvijek uživat samo u njemu, a za ostale i njihova mišljenja me zaboli…

    Sviđa mi se

  12. Odlicno. Mislim da su pokriveni svi aspekti na koje bih se i ja osvrnula. Osim sto ja znam da ne zelim djecu uopce, ni sad, ni prije niti cu ih odjednom zazeljeti. Nikad nisam osjetila tzv. majcinski instikt. Nije mi jasno samo zasto drugi vode brigu o tome, svakome njihovi odabari. Al kod slobode odabira, moram napomenuti kako se grozim neodgovornog roditeljstva, stancanja djece samo jer se moze itd. itd. I da, ovaj tekst bi mi puno znacio da sam ga procitala prije nekih 10, 15 godina, ovako sam sama morala doci do ovih zakljucaka kako bih utvrdila da unatoc tome sto ne zelim djecu jesam normalna.

    Sviđa mi se

  13. Samo pitanje za sve ove maloumne idiote koji govore da je covjek sebican jer ne zeli djecu. Prema kome je tocno sebican? Prema djeci koja uopce ne postoje?
    Nitko ne duguje ikome ista, jos manje nekome tko uopce ne postoji.

    Sviđa mi se

  14. Članak mi se dopao. Ja sam žena više treće nego srednje dobi i imam dva odrasla sina i fantastičan odnos sa njima. Moj mlađi sin je pročitao članak i preporučio mi ga. Nas dvoje po pitanju vašeg članka imamo isto mišljenje. Koga briga kako ko živi, da li će da radi ovo ili ono. Ja nisam pristalica braka uopće, pa sam se udala. Rodila dva sina i oni su divni, ali i dalje misli da bi bolje bilo da sam ostala da živim kao vi. Moj sin dijeli moje mišljenje. Stariji ima drugačije želje, ali razumijemo jedni druge i ne namećemo svoja poimanja života. Ne vidim nikakvu egocentričnost u vama. Samo ste se usudili iznijeti javno svoj stav i što vam je prioritet, dok drugi to iz koje kakvih razloga neće. Lijep pozdrav!

    Sviđa mi se

  15. Želja za djecom, majčinski instinkt i vjerovatno svi ostali instinkti su zapravo programirane kolektivne potrebe utkane u naš DNK, predstavite si to kao autonomni računalni program (na nivou BIOS-a) koji djeluje kroz instinkt i emocije a u ovom slučaju omogućava opstanak vrste. Razmišljanje o tim procesima i njihovo eventualno svjesno zaobilaženje, e to vam je fundamentalni primjer nadmoći uma/duše nad materijom i nametnunom mehanikom a ne neka sebičnost. I ne, nisam protiv djece a pogotovo ne protiv opstanka vrste, ali me nervira ponavljajući zvuk pokvarenih ploča koje pritom ni ne znaju da su ploče.

    Sviđa mi se

    1. Ljepota kompleksnog društva u kakvom danas živimo nam omogućava “luksuz” da neke stvari ne moramo znati/htjeti. Prije 10,000 godina je svaki čovjek morao znati kako se obrađuje polje, kako se reže kamen, ruši stablo, lovi divljač i tisuću drugih stvari. Nitko si nije mogao priuštiti da po cijele dane piše knjige ili slika ili proučava zvijezde. Danas imamo taj luksuz da si svi mogu izabrati onakav život kakav žele i ne moraju raditi na polju ako im se ne radi, ili rušiti stabla ako to ne žele, ili klati svinje. Bitno je samo da na neki način doprionose društvu i zarađuju kakvu takvu plaću kako bi mogli koristiti usluge i proizvode koje netko drugi stvori. I zato ne moramo svi željeti djecu, jer ima dovoljno drugih koji ih imaju. Svjetska populacija raste ko blesava. Prema tome, ljudska vrsta nije u opasnosti od izumiranja. Pojedine nacije možda jesu (poput Hrvata), ali ljudska vrsta ne.

      Sviđa mi se

  16. Na to sam i mislio, osvrnuo sam se na ljude koji ponavljaju te iritantne fraze i pitanja o nužnosti potomstva kao da su pokvarene ploče, ne shvatajući pritom da im je ta želja naprosto usađena i da nije ni upola njihova koliko misle. Svjesno odbijanje ili odlaganje takvih fundamentalnih poriva je upravo jedan od najvećih činova slobodne volje koji mi je poznat i ja vas podržavam u tome.

    Liked by 1 person

  17. Evo ti još jedan thumbs up od prekaljenog roditelja iz Slovenije. Odličan članak, sličan jednom kojeg sam napisao tik prije što mi se rodio sin. Četiri godina kasnije, super mi je ali slažem se sa svakom rečiju. Wuuhuuu! Izar

    Sviđa mi se

      1. Pa sve ti je super ako sam odlučiš i znaš zašto. A malo mi se čini da ljudi koji te gore optužavaju egocentrizma možda nisu potpuno sami odlučili da se rasplode. A sada im je “Jao, ako je ovaj u pravu zapravo ni ja ne bih trebao napraviti svu ovu djecu koja me sada unesrećava …. Ajme, bolje da ga samo optužim egocentrizma i tako mi moja žrtva neće ispast uzaludna. Evo, komentar, send i sve smo riješili. Fjuuu!”

        Liked by 1 person

  18. Odlican tekst. Ja sam majka dvoje dece i obozavam ih i veoma sam srecna . Ali, to je bila MOJA odluka. Kad smo JA i moj muz to hteli. Nisam se udala sa stomakom do zuba. Imam zivopisan zivot ispunjen sjajnim uspomenama pre dece. I ni za cim ne zalim. Sada su aktivnosti drugacije ali opet mi je zivot ispunjen. I tako ce i biti jednog dana kad oni odrastu i odu. Jer i to je pririodno. Tako da : zivite svoj zivot u full-u, sa decom il bez. I bez opterecenja sta ce okolina reci. Okolina bi mogla poceti ziveti svoje zivote umesto sto organizuje vase.

    Sviđa mi se

  19. Oni koji ti daju savjete u svezi imanja potomaka sigurno su ljudi mlade dobi ili nadobudni rodtelji čija djeca su još mala.
    Nemaju iskustva s bahatim tinejdžerima i oholim mladima koji ne cijene sav trud koji se oko njih žrtvovao. Oni odrastu i nije ih briga, zašto bi onda oni bili smisao naših života? Kad nema drugog smisla, nagonski se nameće potreba za potomstvom, ali zar i životinje nemaju isti nagon.

    Liked by 1 person

  20. genijalni su mi komentari poput ;sebican si i egocentrik..
    ljudi…ima nas koji mislimo da je sebicno razmnozhavati se a planet je vech preopterechen. btw. osim ak niste apsolutno sigurni da che upravo vashe potomstvo rijeshiti barem jedan od vechih problema nashe vrste…vashi su razlozi za imanje potomstva hebeno sebichni..( ne znam za egocentrichnost,ali ima narcisa koji misle kako che upravo njihovi geni stvoriti savrsheno ljudsko biche..jer da je samo stvar u nekakvom ispunjenju roditeljskih nagona..u obzir bi dolazila i posvajanja..a ovdje nitko od “sebichan si” ekipe to nije ni naveo kao moguchnost.) + osim shto je planet vech prenapuchen,tu je i sama kvaliteta nashe vrste ,ali i odnosa spram drugih..nekako mi ovakav svijet ..i smijer u kojem ide..ne djeluju kao dobro mjesto za potomstvo..a ak chu biti 100% iskrena,nisam bash sigurna ni jel produljenje nashe vrste najbolje shto mozhemo uchiniti. a druga je stvar shto vechina samo to i mozhe chiniti ( isprika mamicama & taticama…ali upravo mi vech 2.sat pod balkonom vrishti chitava vrtichka grupa..hebeno sebichno spram ljudi koji pokushavaju odmoriti,raditi,ili naprosto uzhivati u mirnom prijepodnevu.)

    Liked by 1 person

  21. I mi smo takav stav imali punih 7 godina braka. Maltretiranjima i ogovaranjima nikada kraja. Onda nam je dosadilo lutanje, izlasci i život bez obaveza, pa smo odlučili da želimo imati decu. Dobro promišljena i zrela odluka. Sada imamo 4 sina i bili smo srećni u obe verzije. Najbolje je kada čovek živi po vlastitim osećajima i kada je siguran u ono što želi. Svako može napraviti decu, ali treba o toj deci i brinuti.

    Sviđa mi se

  22. Dragi Leone,
    ja sam mama i odmah da ti kažem da ne samo da me tvoj tekst nije uvrijedio, nego sam razmišljala (i razmišljam) identično! Zapravo, toliko sam “sebična” da i dalje odvajam vrijeme za svog partnera, svoje interese i “karijeru”. Smatram da, ako sam “sebična” osoba koja (ponekad) misli i na sebe, jedino tako mogu biti dobra majka i/ili supruga – sretna, zadovoljna, ispunjena…i kao takva imati dobre odnose s partnerom i biti dobar primjer svom djetetu. Također, partner i ja smo dugo razmišljali želimo li uopće dijete ili ne, želimo li jedno ili dva djeteta (“sebično je da mu niste dali bracu/seku” – neki od komentara) i kroz glavu su nam prolazile svakakve misli. Odluku smo donijeli sami (bez pritiska obitelji) i uz niz dogovora oko stvari koje ne želimo zapustiti i “strategija” kako ćemo si pomagati da to ostvarimo. Iskreno, život mi (nam) se promijenio poprilično, ali s druge strane ne mislim da bi bio kraj svemira da nismo imali djecu. Partner i ja smo imali svoje hobije (i još ih imamo), ispunjeni smo i sretni…a malac je samo dodatak, a ne kompenzacija. Ne osjećam se više ženom (nego prije) zbog majčinstva, niti smatram da bi sve žene t.rebale biti majke, ili muškarci očevi (dapače, za većinu smatram da bi bilo bolje da nisu, a niti se baš tako mogu zvati…a to tvrdim odgovorno jer radim u školstvu!). Uglavnom, samo sam ti htjela izraziti podršku (i tebi i tvojoj partnerici) i reći da mislim da je promišljenje o ovoj temi jako odgovorno, a pisanje hrabro… i drago mi je da sam imala prilike pročitati tvoje misli. Želim ti svu sreću u budućnosti, s djetetom/djecom ili bez nje… kako god da odlučili, bit će vam baš onako kako si sami napravite, a iz tvog posta zaključujem da ćete napraviti da vam bude sretno, ispunjeno i aktivno 😀

    Sviđa mi se

    1. Draga Dea,

      baš ti hvala na komentaru i na podršci. Drago mi je da si kao majka shvatila što sam htio poručiti ovim tekstom. Volio bih da više ljudi shvati da sreća dolazi u tisuću oblika koji se međusobno mogu ali i ne moraju isprepletati. Vjerujem da ću biti sretan ako dobijemo dijete (pa čak i ako to bude već iduće godine) ali isto tako smatram da sam i sada sretan i ne mogu reći da mi nešto nedostaje. Zasad. Pozdrav tebi i tvojoj obitelji 🙂

      Sviđa mi se

  23. Pričaju o potrebitosti djece a svako dijete čim se rodi zaduženo 15 000 eura. Obrazovanje u propasti. Budućnost konobarenje. Ne znam kakva je to ljubav u stvaranju mogućih budućih socijalnih problema kojima će biti daleko teže nego mojim starcima u jugi. Ak ti žena ne radi u državnoj službi, kada zatrudni, može se pozdraviti s porodiljnim. U mnogim slučajevima. U državi gdje većina radi za 4000 kn još jedna gladna usta nisu nikakva sreća. Osim ako je netkom sreća da mu dijete hoda godinu dana u istim hlačama. A ovi gore samo deru i skaču ljudima po grbačama. Robe široke potrošnje svaki dan sve više. Dijete želi više. A ti brate nemaš para. Tu je i društvo puno retardosa koje diktira retardiran tempo. Svakodnevno. Glupani dižu kredite da kupe djetetu, jer eto, kaj će narod reći. Narod, uskoro najsiromašnije članice EU. Pa ti pravi djecu. Buduću jeftinu snagu odabrane elite. Za djecu su potrebni uvjeti. Naši uvjeti su katastrofa.

    Sviđa mi se

  24. Mislis da sam ja tvoj, pazi sad… hejter? haha. Nemoj se uzivljavat stari, pa je tebe uopce ne dozivljavam a ne da te mrzim zato što ne voliš djecu, bog nedaj. Ne mrzim nikoga na ovom planetz pa ni tebe. Nismo pa istomišljenici to da.

    Ponovio bi prethodbni komentar

    “Sam si napisao da ti je zivot podređen trenutno samo svojim potrebama koje ti neizmjerno ugadaju i ne mislis se tome odreci zbog djece, trenutno. Za koju godinu ko zna.
    To su tvoje riječi.
    Nezgodno je kad te netko postavi pred dejstvo pa si mislis o pa ne to nisam ja, samo da iz tvojeg teksta si tocno to.
    Egocentricna in sebična osoba po pitanju djece, trenutno. I najbitnije, imaš pravo na to hvala bogu toliko smo razvijeno društvo. Nisi ni prvi ni zadnji koji gledaju djecu sa gnušanjem i misle si šta to meni treba.”

    Pročitao sam sve komentare in priznam da sam ozbiljno uzeo i razmislio o svim komentarima ljudi tu koji su roditelji.
    Poneki komentari su kako sami pišu malumni,ostali su šareni.

    Uživaj

    Sviđa mi se

    1. A gdje si pročitao da mislim na tebe? Opet iščitavaš nešto čega nema. Poradi malo na tome. Mislio sam na ljude na fejsbuk stranici BlogBustera od kojih su se neki baš onako, uzrujali pa su imali potrebu vrijeđati me. Uglavnom ljudi koji, poput tebe, čitaju površno. Od ljudi koji su, kao i ti, zaključili da se gnušam djece, do ljudi koji su zaključili da bi meni bilo super kad nitko ne bi imao djecu, pa sve do onih koji smatraju da nešto samnom nije u redu jer trenutno ne želim djecu. To je ono što je za mene maloumno i tragično. Odrasli ljudi koji ne znaju čitati s razumijevanjem i kojima je sve što se razlikuje od njihovog načina življenja “nenormalno”. Slažem se, komentari su šareni. Zato sam ti i rekao da je nekako uravnoteženo. Uživaj i ti i pokušaj shvatiti da postoje ljudi koji su drugačiji od tebe.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s