Danas mi nije bio dobar dan. Nikad mi nije dobar dan kad moram na sistematski za posao jer to obično znači sate i sate provedene natašte dok čekam u redu za preglede.
Napokon obavim sve osim razgovora sa psihologom. Već sam 4 sata natašte, pun mi je kurac svega, hoću doma. Uđem kod psihologa. Neki novi frajer. Mlad i nadobudan. Točno ono što mi ne treba.
– Dobar dan, uđite. Vi ste…
– Toni Bradamante.
– Hehe, zvučite kao neki mafijaš ili nešto.
– Mda, urnebesno.
– Djelujete mi nervozno. Jeste li nervozni?
– Jesam.
– Zašto? Pa samo razgovaramo.
– Htio bih što prije završiti. Pitajte što imate da mogu doma. Gladan sam.
Slijedio je niz idiotskih pitanja na koje sam, pretpostavljam, dao zadovoljavajući odgovor. Zatim me pitao da li pijem. Iz priča nekih starijih kolega, najbolje je negirati bilo kakvo konzumiranje alkohola. Nikad ne znaš što ti neki pizdun može prišiti.
– Zadnje pitanje. Konzumirate li alkohol?
– Ne.
– Nimalo?
– Ne.
– Baš nikada?
– Ne.
– Čak ni kad je neka proslava?
– Ne.
– Rekli ste prije da ste se nedavno oženili. Pa zar ni na vlastitoj svadbi niste pili?
– Ne.
– Pa dajte, nemojte me gledati kao psihologa. Ovo je prijateljski, neobavezni razgovor između dva frajera. Ništa strašno ako ponekad pijete. Svi mi popijemo ponekad. Pa ne mogu vjerovati da na svojoj svadbi niste ništa pili.
Samo sam htio ići doma.
– Okej, popio sam pola čaše pjenušca na svojoj svadbi.
Psiholog se iste sekunde uozbiljio i zapisao nešto u moj karton. Ja se malo nagnem i vidim dvije riječi napisane velikim crvenim slovima: “Sklon alkoholu.”
Zaklamao sam mu svoj karton na lice.
Činilo mi se ispravnim.
Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.
Profane Misli 