Pozvao me frend na tulum u subotu, za koji znam da će biti totalni raspašoj, a ja radim u nedjelju od 7 ujutro do 7 navečer. Hrvatska tragedija par excellence.
Što učiniti? Preskočiti tulum i cijelu večer plakati nad svojom gorkom sudbinom, ili otići na tulum i cijeli idući dan plakati nad svojom gorkom sudbinom? Nije trebalo dugo da se pojave Anđeo i Vrag i preuzmu raspravu.
– Otiđi na tulum.
– Kako će otići na tulum kad idući dan radi od 7 ujutro? Je li tebi uopće stalo do njega?
– A je l’ tebi stalo? Zar želiš da ostane doma cijelu večer k’o neki luzer? Je l’ ti znaš o čijem se tulumu radi? To je majka svih tuluma!
– Čekajte malo, dečki. Polako. Jedan po jedan iznesite argumente za i protiv odlaska na tulum. Kad oboje završite, ja ću pažljivo odvagnuti sve argumente i na temelju toga donijeti pravednu odluku. Anđele, ti budi prvi.
– Dame i gospodo, večeras smo se okupili da razmotrimo –
– Kome se ti obraćaš, jebote? Kakve mrtve dame i gospoda?
– Vraže, ne prekidaj Anđela! Imat ćeš svoju priliku. Anđele, nastavi.
– Kao što sam počeo govoriti, prije nego sam bio divljački prekinut, okupili smo se ovdje da razmotrimo argumente za i protiv odlaska na tulum dan prije posla. Toliko je razloga protiv odlaska na tulum, da mi nije jasno zašto uopće raspravljamo o tome. Ali neka vam je.
Svoje izlaganje bih započeo s nekim općim činjenicama o ispijanju velikih količina alkohola. Naime, opće je poznato i više puta dokazano da ogromne količine alkohola, koje ćeš ti zasigurno popiti na tulumu, imaju iznimno štetne posljedice na tvoj cjelokupni organizam.
Znam da ti nema smisla govoriti o tome da si sa svakim pijanstvom oštećuješ jetru, srce, gušteraču, i reproduktivni sustav. Te efekte sad još ne vidiš, ali budeš. Zato bih se fokusirao na posljedice koje već sad primjećuješ.
Naprimjer, masovno ubojstvo moždanih stanica. Jesi li primijetio da sve teže i teže dohvaćaš informacije iz mozga? Gotovo uvijek ti treba vremena da se prisjetiš gdje si ostavio mobitel, koji si film gledao prije par dana, kako se zove frontmen neke grupe koju slušaš već dvadeset godina, i slične stvari. To ti se prije nije događalo.
Što je s mamurlukom? Zar stvarno želiš to opet prolaziti? Jedva ga preživiš kad si doma i kad spavaš dokle hoćeš. U nedjelju se moraš dići u 5.30, a doma ćeš doći najranije u 3 ujutro.
Znam da će druga strana reći da nećeš popiti previše i da ćeš doći doma najkasnije do ponoći, ali svi ovdje znamo da su jako male šanse za takav razvoj događaja.
Prilažem 148 svjedočanstava koji potvrđuju da nisi sposoban ići doma na vrijeme. Svi su više manje isti, pa ću izabrati samo njih nekoliko.
Prije godinu dana je tvoj prijatelj slavio rođendan a ti si idući dan morao raditi dnevnu smjenu. Plan je bio da dođeš na sat-dva, popiješ par pića, i legneš u krevet prije ponoći. Svi znamo što se stvarno dogodilo.
Došao si na rođendan oko 21h, popio tri pive, i oko 23h si se počeo pozdravljati s društvom s namjerom da odeš doma. Nagovorili su te na još jednu pivu za kraj.
Dok si ispijao tu pivu, jedan frend je okrenuo rundu žestica. Naravno da nisi odbio. Bilo bi nepristojno. Pa je drugi frend okrenuo rundu žestica. Pa treći, pa četvrti. Red je bio da i ti onda okreneš rundu žestica pa si to i učinio. U tom trenutku ti je ponestalo pive pa si naručio još jednu.
Ostao si do 4 ujutro, popio 9 pivi i 12 rakija. Na posao si došao minutu do 7 a da ni sam nisi znao kako. Spasila te mišićna memorija tvojih nogu koje su same išle na posao, bez da ih je mozak morao navoditi. To jutro, tvoj mozak je imao samo jednu misiju: kako preživjeti.
Idemo na drugi slučaj kad si bio kod prijatelja na roštilju. Napio si se kao guzica, iako si imao namjeru otići doma na vrijeme. Probudio si se na livadi, 5 kilometara od najbliže ceste. Ni dandanas ne znaš kako si tamo dospio jer je roštilj bio u prijateljevom dvorištu u centru grada. Prijatelji tvrde da si bio priseban kad si krenuo prema doma.
Je l’ se sjećaš ono kad si nakon pijane noći iduće jutro došao na posao u bolnicu? Bio si tako ponosan na sebe što si stigao na vrijeme. Sve dok nisi shvatio da se nalaziš u krivoj bolnici.
Mogao bih tako cijeli dan ali ne želim odugovlačiti.
Završio bih svoje izlaganje sa sljedećim:
Nije ti više 20 godina. Sve teže podnosiš mamurluk i svaki put kažeš “nikad više”. Pa ipak, to “nikad” rijetko potraje duže od tjedan dana. Svaki put kad se uništiš od alkohola, izlažeš svoj organizam strahovitom stresu i riskiraš trajne posljedice. Zar ne želiš doživjeti starost?
Gubitak memorije ti se sve češće događa. Kakvog smisla uopće ima otići na tulum kojeg se 80% ne sjećaš? Zar se ne bojiš da ćeš napraviti neko sranje ili povrijediti nekoga kad izgubiš kontrolu nad samim sobom? Zar ti nije neugodno padati po podu od pijanstva ili rigati nasred nečijeg dnevnog boravka?
Tvoje tijelo i tvoj mozak sve teže podnose ispijanje gomile količine alkohola. Samo je pitanje vremena kad ćeš se probuditi u ludari zato što si mrtav pijan zaspao na tramvajskim tračnicama.
Zbog svega navedenog, smatram da bi bilo najbolje da preskočiš taj tulum. Vjerujem da znaš kako je to jedina ispravna odluka. Budi odgovoran prema sebi i učini dobru stvar za svoj um i svoje tijelo. Hvala.
Vrag se nasmiješi i kaže: “Sad je red na mene.”
I dalje s laganim smiješkom na licu, Vrag priđe Anđelu i pogodi ga nogom u jaja. Skvrčen na podu u položaju fetusa, Anđeo promrmlja: “Trebao sam predvidjeti ovakav razvoj događaja…”
Pa, čini se da idem na tulum.
Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.
Profane Misli 