Napadala je hrpa snijega preko noći ali srećom nije bio moj red za čišćenje ispred zgrade. Red je bio na susjedu od kakvih 30-ak godina koji je živio kat iznad mene.
Izađem iz zgrade oko 1 popodne i vidim da snijeg nije ni taknut. To mi je bilo čudno s obzirom na to da nije zaposlen. Valjda bude tijekom popodneva.
Vratim se oko 7 navečer, snijeg još nije očišćen. Pozvonim susjedu na portafon.
“Sused, je l’ mislite vi danas očistiti snijeg? Dobit ćemo kaznu.”
“Joj, sused, kurim 39 s 4. Jedva se držim na životu. Je l’ bi mogli vi umjesto mene očistiti?”
“Ajde dobro.”
Trebalo mi je jedno pola sata da sve očistim kako treba.
Kasnije te večeri, oko negdje oko 10, stojim na balkonu i zalijevam cvijeće. Vidim susjeda kako izlazi iz zgrade sav skockan i dobro raspoložen.
Priča s nekim na mobitel o tome kako je već krajnje vrijeme da nešto zbare.
Ne, pomislio sam. Krajnje vrijeme je da dobiješ mramornu teglu cvijeća u glavu.
Činilo mi se opravdanim.
Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.
Profane Misli 