– Dobar dan. Došla sam na razgovor za posao.
– Dobar dan. Uđite, uđite. Došli ste zbog posla košulje saborskog zastupnika?
– Da.
– Izvrsno. Upravo sam izabran kao nezavisni saborski zastupnik i tražim košulju koja će se pridružiti mojim postojećim košuljama. Trebam košulju koja će istovremeno biti snažna kako bi mogla podnijeti naporan dan saborskog zastupnika, i lijepa kako bih uvijek izgledao impresivno. Mislite li da ste dovoljno dobri za taj zadatak?
– Naravno. Izrađena sam od najkvalitetnijeg materijala, potpuno sam nova, a moj dizajn je u skladu s najnovijim trendovima. Spremna sam na sve izazove.
– Fino, fino. Vidim u vašem životopisu da ste broj 40. To je upravo ono što mi treba. Imate li kakvih pitanja?
– Kakav će biti moj tipičan dan?
– Moj cilj je da pomognem hrvatskom narodu. Muka mi je od lopova i uhljeba koji su uništili našu državu. Nitko se više ne brine za malog čovjeka. Želim to promijeniti.
Želim se boriti za svakog građanina naše prelijepe zemlje. Želim stati na kraj korupciji, neradu, i bešćutnoj birokraciji. Želim učiniti našu zemlju boljom nego što je jer znam da je to moguće. Samo treba dobre volje. Imam toliko ideja koje želim provesti…
Zato ću cijele dane provoditi ili u Saboru ili u svom uredu. Predlagat ću nove zakone i ukazivati na nepravdu i besmislenost nekih postojećih zakona. Očekujte da ću vas nositi otprilike jednom mjesečno. Ostale dane ćete biti slobodni.
– Zvuči super! Možete li garantirati da ćete uvijek ostati broj 40? U redu je ako se vaš broj smanji, ali ako se poveća, nisam sigurna bih li mogla to podržati.
– Ništa vi ne brinite, ja uvijek pazim na svoju liniju. Ako ste za, ja bih vas zaposlio pa da vidimo hoćemo li si pasati.
– Izvrsno! Veselim se našoj suradnji!
Dragi dnevniče,
Danas sam dobila svoj prvi posao! I to ni više ni manje, nego za poziciju košulje saborskog zastupnika!
A rekli su mi da ću dogurati najdalje do nekog seljačine koja će se napiti i potrgati me na prvu cajku koja mu raspara srce…Ljubomorni gubitnici
1.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Ovo je moj prvi dan na poslu! Šef me je izabrao na dan kad se u Saboru raspravljalo o važnim pitanjima za našu zemlju! Bio je tako rječit i srčan! Stalno se javljao za riječ. Jednom su mu čak i zapljeskali! Ostatak dana smo proveli u njegovom uredu gdje je radio na novom zakonu. Pred njim je svjetla budućnost!
2.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Prošlo je mjesec dana od zadnjeg puta kad me je nosio i vrijeme je za novi dan! Moj šef je i dalje nepokolebljiv! Praskao je po vladajućima kako još nitko dosad nije! Sve više ljudi ga cijeni i počinju vjerovati da je stvarno drugačiji od drugih. Obični ljudi mu prilaze na cesti i stišću mu ruku. Tako sam ponosna!
3.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Evo me i treći put! Njegove ideje su fantastične, njegovi govori dirljivi, ali kao da Vlada nema sluha za njega. Malo me to rastužuje, ali vidim da njega to uopće ne smeta. I dalje marljivo radi za dobrobit hrvatskih građana.
Čak niti ne odvoji vrijeme za odlazak u saborsku kantinu. Samo pojede sendvič. Kaže da mu je neetično jesti u kantini u kojoj su jela ispod svake cijene. Mrzi to što njegovi kolege žderu na račun hrvatskih građana, iako imaju i više nego dovoljne plaće da pošteno plate obrok.
4.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Ja ne znam otkud mu živaca i volje da se i dalje trudi. Ovi iz Vlade mu ponekad ne daju ni da završi rečenicu, a kamoli da prihvate bilo što od onoga što on predlaže. A svima je jasno da su njegovi prijedlozi inteligentni i da bi imali izvanredan učinak na hrvatsko gospodarstvo.
Zar je moguće da ga konstantno odbijaju zato što nije u njihovoj stranci? Zar je moguće da su toliko plitki i ograničeni da nisu sposobni vidjeti svu tu čaroliju koju moj šef svakodnevno prosipa? Zar im je stvarno najbitnije to što nema njihovu iskaznicu?
Zastupnici iz vladajuće stranke ga konstantno podbadaju a ministri se smiju njegovim prijedlozima.
5.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Danas mi je prekipjelo. Što je previše je previše. Moj šef je kroz privatne razgovore uspio nagovoriti nekoliko sabornika iz vladajuće stranke da podrže njegov prijedlog na idućoj sjednici.
Kad je došlo vrijeme za glasanje, svi do jednog su ga izdali. Ovaj put se vidjelo na njemu da ga je to pogodilo. Prokleti gadovi!
Iako moj šef i dalje marljivo radi i prisutan je na svakoj raspravi, više ne javlja toliko za riječ niti je tako srčan kad nešto i kaže. Kao da onaj plamen u njemu više ne gori tako jako.
6.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Danas se dogodilo nešto neobično. Prvi puta je otišao u kantinu na ručak. Kaže da ga ostali zastupnici ignoriraju jer smatraju da se drži iznad njih. Alergični su na svakoga tko glumi poštenjačinu. I zato je odlučio odlaziti u kantinu kako bi se sprijateljio s njima i stvorio veze. Tvrdi da će mu to pomoći da progura svoje ideje.
7.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Čini se da šefova strategija daje rezultate jer je danas proveo tri sata u kantini. Nije samo jeo, nego je i popio par gemišta. Kaže da je drugim zastupnicima bilo drago kad su vidjeli da i on uživa u životu i da se voli proveseliti.
Taj dan mu se više nije dalo ništa raditi. Samo je tupo zurio u zid i pričao sam sa sobom.
8.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Danas su šefa pozvali u privatni restoran na druženje s par ministara i poduzetnika. Divili su se njegovoj srčanosti u Saboru i mudrim rješenjima. Tvrdili su da ga čekaju velike stvari. Čak su rekli i da su ga spremni podržati, pod uvjetom da ne zaboravi na njihove potrebe.
Šef je samo kimao glavom, ali bilo mi je jasno da im ništa ne vjeruje. Prepametan je on za to!
9.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Šef se fizički promijenio. Trbuh mu je bitno veći, što moj posao čini izuzetno napornim. Saznala sam od drugih košulja da je gotovo svaki dan na ručku i/ili večeri s raznim političarima i interesnim skupinama.
Vjeruje da je to jedini način da se u ovoj državi nešto napravi. Moram priznati da sam skeptična.
10.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Kad me je obukao, osjetila sam da me nešto žulja na rukavu. Bio je to ogroman zlatni sat. Kad sam ga pitala otkud mu to, rekao je da je to poklon za dobar posao.
Nije mi jasno za kakav posao kad sam čula da ga gotovo nikad nema u Saboru. A kad se i pojavi i nešto izlaže, čita isključivo s papira koje mu netko drugi doda. Nijedna košulja ga više ne viđa u uredu kako piše i proučava. Vrlo čudno.
11.mjesec u Saboru
– Danas si bila užasna!
– Zašto? Ne razumijem.
– Pa svi su mi se smijali! Kažu da izgledam debelo u tebi! Jesam ti rekao da uvijek moram izgledati impresivno! Zašto ne radiš svoj posao?
– Dogovorili smo se za veličinu 40! Vi ste sada barem na 46! Nije mi u opisu posla da podržavam veličinu 46!
– U opisu posla ti je ono što ti ja kažem! Jesam ja kriv što svaki dan moram jesti janjetinu i popiti litre i litre gemišta kako bih uspio napraviti nešto za naš narod? Izvoliš se prilagoditi!
– Ali ja –
– Nema ali!
Dragi dnevniče,
Šef me danas optužio da ga sramotim. Imali smo žestoku raspravu i na kraju smo zaključili da je njegova komična pojava isključivo moja krivica.
12.mjesec u Saboru
Dragi dnevniče,
Nalazimo se na rođendanskoj proslavi lokalnog tajkuna. Cajke trešte, vino teče u potocima, pladnjevi s janjetinom ne prestaju dolaziti. Nepoznati ljudi prilaze mom šefu i stišću mu ruku. Ali to više nisu obični ljudi. Blještavilo njihovih odijela i nakita daju naslutiti njihovu prirodu.
Zasvira pjesma na koju šef urlikne “Ova je moja!” Odmah sam znala o čemu se radi. Jedna od onih pjesama koje ubadaju u srce. Jedna od onih koje naizgled uglađene ljude pretvaraju u seljačine koje razbijaju čaše. Jedna od onih zbog kojih se trgaju košulje.
Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.
Profane Misli 