Ljudi koji čitave dane provode dane na cugama s prijateljima i poznanicima, obilaze dućane i događaje gdje se skuplja puno ljudi i gdje se uvijek nešto događa. Svaki dan moraju imati zajedničke aktivnosti s drugim ljudima.
Nisu sposobni provesti jedno popodne potpuno sami.
Ako već i ostanu sami doma, provedu cijeli dan na telefonu ili chatu. Sve to u pokušaju da ne ostanu sami sa svojim mislima.
Kao da se boje da će početi razmišljati o stvarima o kojima ne žele razmišljati. O smrtnosti, o ljubavi, o smislu života, o tome koliko vrijede kao osoba, kog boga uopće rade na ovom svijetu, sastavu hrenovki, i ostalim kompleksnim temama.
Ili jednostavno zaziru od filozofiranja. Zna se da onaj tko filozofira, sere. Od filozofije se nitko nikad nije najeo.
Doduše, nije se ni od čavrljanja o vremenu. Pa ipak, ako se obratiš susjedu ili nekome na autobusnoj stanici sa “Koje grozno vrijeme, a?” ili sa “Baš je danas lijepo vrijeme”, uglavnom ćeš naići na prijazan odgovor.
Ja mrzim to i uvijek pokušam dati odgovor koji bi nekako dao naslutiti da nisam raspoložen za daljnji razgovor. Rijetko kad mi uspije. Čini se da “aha” ili “mda…” nisu prepoznati kao kodovi za “odjebi pod hitno.”
Međutim, kad se obratiš susjedu sa “Sused, je l’ vas brine činjenica da ćemo jednog dana svi umrijeti?” blijedo gleda u tebe i počne se križati. “Dragica, naš sused je čistam ponoril!”
Da uđem u neku kvartovsku birtiju, naslonim se na šank, i kažem gostu pored sebe “možda je naš cijeli Svemir zapravo hologram”, svi bi se okrenuli prema meni s razjapljenim ustima.
Glazba bi stala, neko dijete u kutu bi zaplakalo. Sve dok neki zapušteni frajer u maskirnom prsluku i šilterici koju nije skinuo s glave otkad mu ju je Tuđman osobno poklonio, ne bi dreknuo: “Drž’te ga!”
Probudio bih se idući dan na divljem smetlištu na rubu grada.
U manjim mjestima bi vas prozvali “Filozof” ili “Mudrac”. Naravno, s negativnim konotacijama. “Evo, ide filozof! Daj nam nekaj sfilozofiraj!”
(Pitam se koriste li i druge kulture pojmove “filozof” i “filozofiranje” kao uvrede, ili je to svojstveno samo ovim krajevima?)
Ako ne želiš završiti na divljem smetlištu ili se dovesti u situaciju da te susjedi aktivno izbjegavaju, ostaje ti samo jedno: da takva pitanja postaviš samom sebi. I ne samo da ih postaviš, nego i da promišljaš o njima. Rezultati bi te mogli iznenaditi.
Naravno, za to ti je potrebna samoća. Pri tom ne mislim da se zatvoriš u špilju na 30 godina (iako zvuči kao dobar način za uštedit na režijama) i hraniš se sirovim šišmišima, nego da povremeno ostaneš sam sa sobom. Bez ljudi, bez komunikacije bilo koje vrste.
Neke od blagodati samoće:
1. Znaš tko si i što želiš
Ljudska unutrašnjost je kao minijaturna verzija svijeta. Minijaturna, ali ipak prepuna čudesa koje treba istražiti i shvatiti.
Jednako je važno da čovjek upozna svijet oko sebe kao i unutar sebe. “Nosce te ipsum” je s razlogom jedna od rijetkih latinskih izreka koje se sjećam i 15 godina nakon što sam je učio na latinskom.
Naravno, šokantna otkrića nisu isključena. Možda shvatiš da uopće ne voliš pse. Mislio si da ih voliš jer se očekuje da ih voliš. Ili da nemaš apsolutno ništa zajedničko sa svojim partnerom. Ili da si latentni HDZ-ovac.
S druge strane, možda otkriješ što te pogoni, što želiš raditi, gdje želiš ići, s kim želiš biti. Što me dovodi do 2. točke.
2. S nekim si zato jer to želiš
Možda i najgori simptom monofobije: U vezi si s nekim ne zato što želiš, nego zato što moraš. Jer ne želiš biti sam. Jer ako si sam, ne vrijediš.
Pa onda vežeš svoju vrijednost za druge. Provedeš cijeli život u vezama u kojima si samo zato što ne znaš drugačije. Jer ti je nezamislivo da nisi u vezi. I svejedno se osjećaš usamljeno. Samoća u braku ili bilo kakvoj vezi je nešto najgore što te može snaći.
Kad naučiš biti sam, kad stvarno budeš uživao u tome da budeš sam, i kad nisi pod konstantnim pritiskom da budeš u vezi, lakše ćeš naći onu u kojoj stvarno želiš biti.
3. Ne uzimaš sve k srcu
Drama queens svima idu na kurac. To je činjenica. Povremeno promišljanje o svijetu, Svemiru, i o tome kako smo jako, jako mali, moglo bi ti pomoći da ne shvaćaš svaku jebenu sitnicu kao tragediju epskih razmjera.
Samoća ti omogućava da proanaliziraš neke svoje prethodne reakcije i postupke, što će ti omogućiti da u budućnosti ne doživiš živčani slom 11 puta na dan ili da se smrtno uvrijediš na apsolutno sve što se kosi s tvojim vjerovanjima.
4. Nikad zapravo nisi sam
Sam si, ali nisi sam. Iako si sam. Tehnički. Međutim, nisi. Ako ti je gušt biti sam, i uživati u nekoj aktivnost kao što je čitanje knjige, binđanje na Netflixu, vožnja bicikla, trčanje, ispijanje kave/pive/čaše vina potpuno sam, oslobođen si ovisnosti o nekoj drugoj osobi i ne moraš stalno žicati nekoga da bude s tobom.
I onda niti ne primijetiš da si sam. To je jebeno dobar osjećaj.
5. Psovanje
Za psovanje je utvrđeno da ima blagotvoran utjecaj na psihu onoga koji psuje. Ako si stalno nadrkan na nekoga ili nešto, možda je to zato jer ne psuješ.
Naravno, sve ima svoje vrijeme i mjesto. Nećeš biti čoban pa psovati nasred ulice ili pred svojom ultra-religioznom bakom.
Tu opet dolazi samoća da spasi stvar. Ne vrijeđaš nikoga jer te nitko ne čuje. Slobodan si ispustiti salvu psovki od kojih krvare oči, a prema svijetu i dalje projicirati privid kulturne osobe.
Ja u svoje psovke obično uključim razna božanstva, životinje (uglavnom konj i pas, nešto rjeđe troprsti ljenivac), i razne druge manje i više bogohulne riječi. Iznimno efikasan ventil.
Ako daš priliku samoći, siguran sam da ćeš naći još mnoštvo drugih pozitivnih efekata samoće.
Moguće nuspojave:
Kronična flegmatičnost, cinizam, mizantropija, alkoholizam, granična sociopatija, rektalni svrab, melankolija, nihilizam, nesanica, depresija, anksioznost.
Napomena: Ovaj tekst nije odgovoran za tvoje eventualno odavanje alkoholu i/ili rekreativnim drogama, otuđenje od familije i prijatelja, gubitak posla, ili vječnost u paklu.
Ako vam je do falsificiranih i nadasve bedastih anegdota, pratite me na Facebook stranici Pseudohumor.
Profane Misli 
2 Comments