Mi smo Purgeri, najjači smo, najjači!

Tako su prije par dana skandirali moji sugrađani dok su naganjali suparničke huligane iz Torcide. Derali su se iz petnih žila kako bi svi znali da su oni Purgeri. I da su najjači. Prekrasan video.

Oduvijek mi je bila fascinantna (a i duboko zabrinjavajuća) ta zaluđenost nekim klubom i spremnost da se nekoga premlati “u čast svoga kluba”.

Viđao sam takve budaletine po Ribnjaku (ogroman park u centru Zagreba gdje se petkom i subotom cugalo na klupicama i gdje je bio klub Purgeraj, za one koji nisu iz Zagreba). “Frajeri” koji su druge muškarce gledali isključivo kroz prizmu toga za koga navijaju.

Tako je nas nekoliko jednom cugalo na klupici (tamo sam u mlađim danima proveo mnoge večeri) i zajebavalo se. I priđe nam lik za kojeg se izdaleka vidjelo da je BBB, a vjerojatno i skinhead. Prilično pijan.

Prvo je pitao za cigaretu, a onda za koga navijamo. I to sve sa stavom, “bolje vam je da čujem ispravan odgovor”. Naravno da smo znali da je “Dinamo” ispravan odgovor.

Autodestruktivac u meni je toliko žarko želio reći “ne mogu se odlučiti između Hajduka i Crvene Zvezde jer ih oboje jednako volim”. Čisto da vidim izraz na licu od tog idiota.

Ali pragmatik u meni je već odavno primijetio 10-ak njegovih kompića koji su sjedili par klupa dalje i djelovali kao da im je jedina radost u životu mlaćenje ljudi koji nisu za Dinamo.

Naravno da nam se taj šljam nikada ne bi išao kurčiti da nije iza sebe imao ekipu koja mu je davala osjećaj nadmoći.

Kako si nismo htjeli upropastiti večer i riskirati teške ozljede zbog takve bedastoće kao što je nogomet, rekli smo da navijamo za Dinamo, što je za neke iz društva bilo istina, a za neke nije.

Taj jadnik se zadovoljno vratio među svoju ekipu. Vjerojatno je to bilo najbolje što mu se taj mjesec dogodilo.

Pitam se što bi bilo da je netko od nas bio Dalmatinac i da je on to “nanjušio”? Ili da je netko od nas imao na sebi nešto što bi ukazivalo na to da navija za Hajduk? Bi li mahnuo svom društvu da dođe?

Uvijek se pokušavam staviti u poziciju ljudi koji razmišljaju drugačije od mene ne bi li ih razumio. Međutim, ne znam otkud uopće početi shvaćati taj mentalitet.

Kako si mozak dovedeš u stanje da kad npr. vidiš čovjeka s Hajdukovim dresom, tebi se u glavi automatski stvori misao “prebit ću ovog čovjeka ili mu reći da je tovarska pička”.

Ili “demolirat ću ovaj auto jer je Hajdukov šal pod šajbom”.

Kako dođeš do toga? Je l’ se radi o ispiranju mozga? TEDx seminarima? Kućnom odgoju? YouTube tutorijalima?

Kako sam sebi opravdaš da si ozlijedio nekoga samo zato što navija za suparnički klub? Ako si sposoban to racionalizirati, što si još sposoban racionalizirati? Je l’ ima granica negdje?

Jesi li svjestan da si ti, najjači Purger, potpuno identičan huliganu iz Splita? Jedino što vas razlikuje je lokacija na kojoj ste ispali iz mame. Kad to izuzmemo, vi ste jebeni blizanci. Imate isti mentalni sklop, iste prioritete, jednako ste zadojeni lokal-patriotizmom, i jednako ste najjači kad se nalazite u masi svojih kompića. Dvije strane istog hrđavog novčića.

Da si se rodio u Splitu i odrastao tamo, ti bi danas bio Torcidaš i jebao bi BBB-ima mater purgersku. To ti je valjda jasno.

Nisi ti izabrao da se rodiš u Zagrebu, niti si izabrao navijati za Dinamo zato što je Dinamo poseban po nečemu. Izabrao si ga jer je iz tvojeg grada, i jer svi iz kvarta navijaju za Dinamo. I jer kao navijač Dinama imaš priliku liječiti svoje komplekse i frustracije tako da se mlatiš sa suparničkim huliganima.

Zato valjda NK Zagreb nikad nije imao veliku bazu navijača jer se nikad ni s kim nisu tukli pa najjačim Purgerima poput tebe nije nikad bio interesantan. Tebi treba netko koga ćeš mrziti. Netko protiv koga ćeš biti.

Kaj buš koji kurac išao na tekmu ak’ nemreš iscipelariti nekoga i upoznati ga s činjenicom da su Purgeri najjači? Pa nije ti mama bezveze kupila Marte s čeličnom kapicom.

I otkud ta potreba za urlanjem da si najjači? Kome je to točno bilo upućeno?

Torcidašima koji su već ionako bili u bijegu?

Javnosti koja će gledati taj video? Da ne bi netko tko nije upoznat s hrvatskom navijačkom scenom slučajno pomislio da ima netko jači od Purgera?

Ili si to možda upućivao sam sebi? I to iz sveg glasa kako bi barem na trenutak nadglasao onaj glasić u sebi koji ti slabašno, ali neumoljivo govori:

“Ja sam nitko i ništa. Osjećam se vrijedno samo kad sam dio mase koja naganja protivničke huligane. Kad sam u grupi od 50 razbijača, najjači sam. Ali što kad se ova šora završi? Tko će dočekati iduću tekmu? Tko će izdržati to što me ždere iznutra do iduće tekme? Što kada ostanem sam? Hoću li i dalje biti najjači? Što sam ja kad nisam huligan? Jesam li išta? O Bože, moj život je sranje…

MI SMO PURGERI, NAJJAČI SMO, NAJJAČI!