Imaju li argumenti za zabranu rada nedjeljom smisla?

blagajnik, blagajnica,

Hrvati naprosto obožavaju zabrane i kao da jedva čekaju da nekome nešto ograniče, pa valjda zato i zabrana rada nedjeljom svako malo postane aktualna tema.

Iz nekog razloga, svi se bave samo blagajnicama u trgovačkim centrima, kao da ne postoji još 150 zanimanja koja se ne moraju nužno raditi nedjeljom ali se ipak rade.

Hitne službe niti ne ubrajam. Svima je jako stalo da radnici u trgovinama imaju slobodnu nedjelju za provesti s obitelji i za odmor duše i tijela, ali ljudima u hitnim službama koje rade te iste nedjelje to valjda nije potrebno.

Sad ćete reći da su medicinske sestre, doktori, vatrogasci, policajci, vozači gradskog prijevoza, i ostali znali u što se upuštaju i kakvo radno vrijeme ih čeka i da su si sami izabrali taj posao. I u pravu ste. Ali znate tko si je još sam izabrao posao i znao što ih čeka?

BLAGAJNICE.

Možda zvuči grubo, ali ne možete ući na tržište rada kao blagajnica i onda kukati što morate raditi nedjelje, kao da niste znali da 99% dućana radi nedjeljom i da su izuzetno male šanse da pronađete posao u struci koji ne uključuje rad nedjeljom.

A još manje smisla ima kukati u ime drugih bez da uopće znate je l’ ti ljudi žele ili ne žele raditi nedjeljom.

Dok sam kao student radio u McDonald’su u kuhinji, znate koji mi je dan bio najbolji za raditi?

NEDJELJA.

Sat se plaćao 50% više nego radnim danom, a posla je bilo 80% manje.

Radnim danom sam za 14 kuna na sat radio u totalnom kaosu (bilo je to prije 14 godina) i jedva stizao ispeći sve narudžbe, a nedjeljom sam za 21 kunu na sat hladio jaja.

Rijetko sam tu nedjelju mogao i dobiti jer su je, naravno, htjeli i svi ostali. A na blagdane je satnica bila 100% veća! E tu si se tek trebao potući da dobiješ barem 4 sata s kojima bi umjesto 56 kuna zaradio 112 kuna, što je meni kao studentu iz obitelji s prosječnim primanjima činilo itekakvu razliku.

Kad je stimulacija dobra, kakvi blagdani, kakve nedjelje, čovječe. Računi se moraju platiti, mora se jesti, mora se živjeti.

Ono što je bilo super, je da svatko tko nije htio raditi nedjeljom, nije morao, jer je ionako bilo previše nas koji smo se trgali da dobijemo tu magičnu nedjeljnu smjenu.

Ali hvala svima koji su se u to vrijeme borili za zabranu rada nedjeljom i htjeli me spasiti od 50% veće satnice i najlakšeg dana u tjednu za raditi u McDonald’su.

Pro tip:

Prije nego poželite spasiti nekoga od rada nedjeljom, raspitajte se je l’ taj netko uopće želi biti spašen, da ne bi ispalo kako vadite ribe iz mora pokušavajući ih spasiti od utapanja.

I dan danas radim posao koji uključuje i nedjelje i blagdane i vjerujte mi, ako radite za dobrog poslodavca, rad nedjeljom nije najgora stvar na svijetu.

Znam da ima hrpa ljudi koji rade nedjelje za skoro istu satnicu kao da je radni dan i da neki rade apsolutno svaku nedjelju, ali to nije slučaj sa svima. Zašto kažnjavati one koji dobro zarađuju nedjeljom i koji bi bez tih nedjeljnih bonusa živjeli lošije?

Borite se za dobro plaćene nedjelje i za to da ista osoba ne radi 50 vikenda godišnje, a ne za zabranu rada nedjeljom, pa ćete vidjeti da će hrpa ljudi rado odrađivati nedjelje.

Pa krenimo s argumentima.

1. “Nedjelja je tradicionalni dan za provesti s obitelji.” 

SVAKI dan je dan za provesti s obitelji. Koja je točno razlika između rada od ponedjeljka do petka, i rada od nedjelje do četvrtka (naprimjer)? Dva slobodna dana tjedno su dva slobodna dana tjedno.

Bitno je samo da slobodni dani svaki tjedan postoje i da ista osoba ne radi svaki vikend u godini (osim ako to ta osoba želi). Protiv toga se borite.

Osim toga, u obiteljima gdje se drži do “tradicionalnih vrijednosti”, žena radi sve živo i mrtvo po kući. Znači, želite nekoj blagajnici osloboditi nedjelju kako bi u miru mogla kod kuće kuhati, prati, i čistiti za ostatak familije.

Znam hrpu žena (a i muškaraca) s posla koje se nedjeljom narade manje nego kod kuće i kojima smjena u nedjelju dođe skoro kao odmor.

Pogotovo mi je super kad biskupi krenu s pričom da su žene koje rade nedjeljom degradirane i ponižene, kao da ih KC u Hrvata otvoreno ne smatra strojevima za rađanje, drugotnima, i manje vrijednima od muškaraca. Tko će o položaju žene u društvu nego hrvatski biskupi. Sve feminist do feminista.

I koliko ćemo se još pretvarati da hrpa obitelji svoje zajedničko vrijeme nedjeljom ne provodi tako da svatko u svojoj sobi bulji u ekran? Zajedno su, ali nisu zajedno.

2. “Rad nedjeljom razara obitelj.”

To je stav Katoličke Crkve u Hrvatskoj, a od nedavno i talijanske Vlade koja ozbiljno razmišlja o zabrani rada trgovina nedjeljom.

Je l’ to znači da su sve familije u kojima roditelji rade kao policajci, med. sestre, doktori, vatrogasci, profesionalni vozači, i svi ostali koji rade nedjeljom i blagdanima, u startu osuđene na propast i razaranje?

Možda da se tim ljudima savjetuje da niti ne pokušavaju osnovati obitelj? Mislim, čemu imati obitelj ako ćeš raditi nedjeljom, zar ne?

Moram priznati da nisam upućen u statističke podatke vezane za razvode i “razaranja” obitelji, ali nekako sam uvjeren da je rad nedjeljom debelo na začelju liste razloga za razvod.

Svakako iza razloga kao što su financijski problemi i stres uzrokovan lošim financijskim stanjem koje se može samo pogoršati ako se ljudima koji dobro zarađuju nedjeljom oduzme to pravo. 

A ako sam ja u krivu, i opasnost od razaranja obitelji zbog rada nedjeljom stvarno postoji, nameću se sljedeća pitanja:

Je l’ ta opasnost vrijedi samo za obitelji blagajnica koje rade nedjeljom ili i obitelji svih ostalih žena i muškaraca koje rade nedjeljom? I ako vrijede i za ostale, što s njima?Razaranje njihovih obitelji nam je prihvatljivo?

3. “Radnici u trgovini su premoreni i previše ih se iskorištava.” 

Onda se borite se protiv takve prakse gdje netko radi 7 dana tjedno, ili mu se nedjeljni rad piše pod normalni.

Postoje poslodavci koji itekako dobro plate rad nedjeljom i blagdanima i osiguravaju adekvatno slobodno vrijeme za svoje djelatnike.

I opet se pitam, što onda sa svim ostalim djelatnostima koje rade nedjeljom a nisu neophodne?

4. “Ne mora se ići u šoping nedjeljom, sve se može kupiti u ostalih 6 dana.”

Točno. Ne mora se. Ali se očito želi. Trgovine ne rade nedjeljom zato što moraju, nego zato što žele. Kao što ni ljudi ne šopingiraju nedjeljom zato što moraju nego zato što žele. 

I ako ćemo se baviti s time što se u nedjelju “mora” a što ne, zašto onda stati na trgovinama? Što je s drugim djelatnostima koje se “ne moraju”?

Je l’ baš moramo na kavu ili sladoled u nedjelju? A u restoran? Je l’ moramo u muzej, kino, kazalište, ili zoološki baš u nedjelju? A u planinarske domove? Zašto ne bi sve to posjećivali samo od ponedjeljka do subote?

A zašto bi služba za korisnike teleoperatera morala raditi nedjeljom? Krepao ti je internet ili kabelska u nedjelju? Pa što? Zar moraš nedjeljom biti na internetu ili gledati televiziju? Zapravo, zašto bi uopće moralo biti televizijskog i radijskog programa u nedjelju? Zar ti djelatnici ne zaslužuju slobodnu nedjelju?

Kad idemo na more, zar baš moramo nedjeljom biti u hotelima i apartmanima? Zašto na moru ne bi bili samo od ponedjeljka do subote? Zar osoblje hotela nema pravo na slobodnu nedjelju? Zar njihove obitelji nisu u opasnosti da budu razorene?

A svadbe subotom? Kad prođe ponoć, tehnički je nedjelja, pa ti zbog svoje svadbe tjeraš ljude ne samo da rade u nedjelju, nego i po noći. Zar se ljudi baš moraju ženiti subotom?

Na kraju, zašto bi i crkve u velikim gradovima morale služiti misu nedjeljom kad se misa služi  i radnim danima? Pa neka i svećenici i ministranti imaju slobodnu nedjelju.

Ajmo napraviti to da nedjeljom nemamo apsolutno nikakav razlog za izaći iz kuće. Jer nedjeljom se ništa ne mora.

P.S. Znate što se još ne mora? Ne mora se raditi u trgovini.

Uvijek će biti ljudi kojima je nedjelja svetinja, i koji ne bi ni za kakve pare radili u nedjelju. I to je njihovo pravo. Ali onda bi se barem trebali potruditi da ne završe u sektoru u kojemu je rad nedjeljom najnormalnija stvar.

U 2018., kad je toliko ljudi otišlo iz Hrvatske, gotovo da nema industrijske grane koja ne vapi za radnicima.

Svatko od nas je kovač svoje sreće, i svatko može izabrati, unutar svojih psihofizičkih mogućnosti, što će raditi. Ako i promašite iz prve (pa i iz druge) jer s 14 ili 18 godina niste imali pojma što bi radili u životu, uvijek se to može ispraviti.

Danas je u Hrvatskoj lakše nego ikada promijeniti poslodavca ili čak kompletnu karijeru. Mogućnosti za prekvalifikaciju (od kojih su neke čak i besplatne) su na svakom koraku i stvarno nema potrebe da cijeli radni vijek provedete na poslu koji vas polako ubija iznutra.

Ne sviđa vam se vaš posao? Učinite nešto u vezi toga.

7 Comments

  1. Ovo je prvi Vaš tekst s kojim se ne slažem. Ko prvo, nemremo trpat hitnu, murjake i sl. i tete iz Špara u isti koš. Sad sam se sjetila babe kaj je na uskrsni ponedjeljak njurgala ispred zakljucanog konzuma da kaj oni ne delaju jer njoj bas treba đumbir. E bez đumbira se na blagadan itekak’ može (odi doma i krepaj od francuske i jajci), a ak’ slomim nogu, otisla bum na hitnu doktoru koji za to blagdansko dezurstvo dobije tri frtalja konzumove plaće. Radni uvjeti su nam ionak za k…. pa bi barem mogli imati taj luksuz da nedjeljom svi skup doma zapalimo roštilj. Meni osobno fali kad mi stari na blagdan mora na šljaku u svojoj punoljetnoj mazdi…

    Sviđa mi se

  2. Ovo je prvi Vaš tekst s kojim se ne slažem. Ko prvo, nemremo trpat hitnu, murjake i sl. i tete iz Špara u isti koš. Sad sam se sjetila babe kaj je na uskrsni ponedjeljak njurgala ispred zakljucanog konzuma da kaj oni ne delaju jer njoj bas treba đumbir. E bez đumbira se na blagadan itekak’ može (odi doma i krepaj od francuske i jajci), a ak’ slomim nogu, otisla bum na hitnu doktoru koji za to blagdansko dezurstvo dobije tri frtalja konzumove plaće. Radni uvjeti su nam ionak za k…. pa bi barem mogli imati taj luksuz da nedjeljom svi skup doma zapalimo roštilj. Ja sam tuzna kad stari mora na blagdan na šljaku u svojoj punoljetnoj mazdi…

    Sviđa mi se

    1. Pa eto, doktora vam nije žao jer dobije puno love za blagdan. Moja cijela teza je da i svi u privatnom sektoru dobiju puno love za blagdan i ja ti garantiram da bi hrpa ljudi rado odradila bilo koji dan kad bi znali da će dobiti osjetno više para za to. Što se mene tiče, nek se rad nedjeljom zabrani, ja neću propasti, ali mi smeta licemjerje što ljudi uporno ignoriraju druge obrte koji ne moraju raditi nedjeljom. Zašto se nitko ne bori za zatvaranje kafića nedjeljom? Zato jer bi većina ljudi bez dućana nedjeljom i mogla, ali bez kavice na špici već malo teže, Nisu tete na blagajni jedine, a svi se njih primili kao pijan plota. I samo da znate, prva tri najpoželjnija poslodavca u Hrvatskoj su DM, Lidl, i Müller. Slobodno proguglajte. I sva tri rade nedjeljom. Ne možda sve poslovnice, ali dobar dio njih. Pa mi onda nije jasno, ako je ljudima tako grozno raditi nedjeljom, kako su ta tri lanca na prva tri mjesta? I ako je većina ljudi protiv rada nedjeljom, zakaj su sve birtije u strogom i širem centru Zagreba dupkom pune od 8 ujutro pa nadalje? Neke ozbiljne kontradikcije su tu vidljive.

      I meni će možda jednog dana teško padati radu u smijeni, pogotovo noćni rad, ali to je posao koji sam si sam izabrao, i ako mi baš postane užasno, onda ću tražiti nešto drugo. A bilo bi zanimljivo vidjeti koliko nezadovoljnih blagajnica aktivno radi na tome da promijene posao ili karijeru.

      Hvala na čitanju i na komentaru. Volio bih da razmotrite ove argumente i sve one druge koje sam naveo u tekstu.

      Sviđa mi se

  3. Bome mi nije žao niti ovih u Dmu jer su uvjeti rada uistinu dobri… Imam prijateljicu koja radi u trgovini nedjeljom i to je jako muči ali u godini dobije i trinaestu i četrnaestu plaću, niti nju ne žalim. Konobare ne žalim jer za njih mislim da kradu. Žao mi je podplaćenih, npr. teta iz pekara i kioska, curki koje rade na proviziju u preskupoj teretani koja se zatvara 3 dana u godini, dostavljača klope koji masovno rade na crno a istovremeno svi njihovi šefovi vikende provode u Rimu, veljače na Tajlandu, žderu na adventu kobasu koja košta kao dva radna sata njihovih djelatnika. Smeta me što se odrađeno ne vidi na tekućem desetog u mjesecu. Ak nemreš adekvatno platit- zatvori bar nedjeljom… Ali pohlepa je jača od empatije i morala i ne znam ni ja čega. Isto me jako zanima kaj Vi delate za mjesečnu isplatu da se nemrete stavit u kožu nedjeljnih radnika… Ja radim u trgovini ali svaki drugi vikend sam fraj, nedjelje uvijek…

    Lp
    Helena

    Sviđa mi se

    1. Ne samo da se mogu staviti u kožu nedjeljnih radnika, ja jesam u njihovoj koži. Već 10 godina radim kao vatrogasac 12-satne dnevne i noćne smjene. Radio sam i ovaj Božić od 7 ujutro do 7 navečer jer me je tako zapala smjena. I nisam zbog toga cmizdrio niti žalio samog sebe jer znam da je posao takav i već sam se odavno navikao na to. I ako ništa drugo, dobijem ekstra para za rad blagdanom. Kad bi mi bilo grozno raditi nedjeljom i blagdanima, već bih odavno promijenio posao jer ja nisam od onih koji vole trpiti. Ja sam za to da se radnicima bolje plati nedjelja i blagdani i vjerujem da bi bilo puno manje nezadovoljnih. A ovi koji ne žele raditi nedjeljom ni za kakve pare, neka nešto poduzmu u vezi toga. Kao što sam napisao u tekstu, svatko je kovač svoje sreće i danas se u Hrvatskoj karijera može promijeniti lakše nego ikad. A postoje besplatne prekvalifikacije za deficitarna zanimanja.
      Ali ljudi će radije 40 godina trpiti i kukati nad svojom sudbinom i raditi posao koji ih ubija nego napraviti nešto po tom pitanju. A postoje besplatne prekvalifikacije za deficitarna zanimanja ali ljudima valjda nezamislivo da promijene karijeru koju su si izabrali s 14 godina. Što sam stariji, imam sve manje sažaljenja nad ljudima koji rade žrtve od samih sebe i samo čekaju da im netko drugi nešto omogući i olakša a sami neće prstom maknuti.

      Ja sam recimo studirao 3 godine i shvatio da to nije za mene i da nikad neću završiti faks. A prije faksa sam imao samo gimnaziju. Dakle, bio sam NKV radnik u tom trenutku. Mogao sam se zaposliti kao konobar ili šljaker na baušteli ili u autopraoni ili možda u kakvom tobaccu i početi odmah zarađivati minimalac ili raditi na crno i onda se ostatak života žaliti drugima kako imam grozan i slabo plaćen posao. Ali sam odlučio malo istražiti za što bih se pametnog mogao prekvalificirati i odlučio sam potrošiti jednu školsku godinu za prekvalifikaciju u vatrogasca jer sam saznao da je to uvijek traženo zanimanje i da nema vatrogasaca na burzi. I nikad nisam požalio. Da mi se iz nekog razloga ovaj posao prestane sviđati, odmah bih počeo razmatrati druge opcije i možda se opet prekvalificirao. Sigurno ne bih ostatak života trpio.

      Evo vi ste u trgovinskom sektoru i vjerojatno poznajete puno žena koje su već godinama nezadovoljne radom nedjeljom i blagdanima ili malom plaćom ili debilnim kupcima. Pitajte ih je li im ikad palo na pamet da promijene karijeru.

      Sviđa mi se

  4. Moj djetinji san, koji me nikada nije prošao, je bio biti vatrogaščica. Ajde drago mi je da niste iz državne uprave hihihi. Sad će mi ipak link za Vaše profane misli ostati na početnom zaslonu.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s