Zašto davati novce ljudima koji vas mrze?

zabrana, ne može, ne ti ne,

Ima u SAD-u jedan slučaj iz 2012. u kojem je homoseksualni par tužio slastičara jer im nije htio napraviti tortu za vjenčanje. Slastičar je kao razlog naveo da mu savjest to ne dopušta jer se njegova kršćanska uvjerenja kose s homoseksualnim brakovima.

Nedavno je sud donio odluku da slastičar nije kriv te da nije prekršio anti-diskriminatorni zakon prema kojem je zabranjeno nekome odbiti uslugu na temelju rase, spola, ili seksualne orijentacije.

I znate što? Meni je u redu da se netko tko je homofob/ksenofob/rasist/štogod izjasni kao takav i odbije uslugu ljudima koje mrzi. Ne zato što podržavam diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, nego zato što onda ti ljudi znaju kome ne dati svoj novac.

Da je taj slastičar prešutio svoju homofobiju i ispekao svoju tortu, kakva bi to bila torta? Kakvu tortu možeš očekivati od nekoga tko tu tortu radi samo zato jer se boji tužbe ako odbije? U najboljem slučaju će ti pljunuti u tortu. Nije li bolje u startu znati na čemu si i pronaći nekoga tko će unijeti svu svoju ljubav i energiju u svoj proizvod i napraviti ti najbolju tortu na svijetu?

Kod nas još nema homofobnih slastičara (barem ja nisam čuo) ali zato ima homofobnih vlasnika apartmana na moru.

Neki homoseksualni parovi su postali toliko bezobrazni da bez imalo srama odlučuju ići na ljetovanje kao ljubavni par. Čak se ne žele ni praviti da su samo prijatelji. Njihova drskost ne poznaje granice.

S druge strane, neki vlasnici apartmana ne žele “da im se pederi jebu na njihovim plahtama”. Njima je to odvratno. Gadi im se. Da takve stvari dozvole pod svojim krovom? Bože sačuvaj! Eventualno bi nekako tolerirali lezbijke kao što ih toleriraju i kad gledaju porniće. Ali dva muškaraca? A ne!

Odbijanjem nekoga samo zato što je gej, vlasnici apartmana krše Zakon o suzbijanju diskriminacije. I naravno da nije u redu da se tako ponašaju. I naravno da je grozno da postoje ljudi kojima smeta ljubav samo zato što je drugačije vrste.

Međutim, mene muči isti problem kao i sa slastičarima u SAD-u. Koliko smisla ima zakonom prisiljavati ljude da te prime u apartman ako te oni mrze? Bi li itko od nas želio biti gost kod nekoga kome se gadimo (i znamo da mu se gadimo)? Kod nekoga tko bi  najradije batinama istjerao “zlo” iz nas?

Nisam nikad bio diskriminiran po ikojoj osnovi jer sam manjina jedino po tome što sam ateist (a to baš nije uočljivo na prvu), ali znam da ne bih želio davati svoje novce nekome tko me gleda s prijezirom i nekome tko će me primiti u apartman samo zato što se boji kazne.

Kako bi to izgledalo npr. u apartmanu koji je u istoj kući gdje živi i vlasnik pa se morate mimoilaziti svaki dan?

Negativni komentari i psovanje ispod glasa? Obostrano izbjegavanje? Bez topline, bez dobrodošlice, bez ičega. Samo hladna, minimalna usluga, tek toliko da može reći da je on svoje napravio.

Teško mi je zamisliti kako bih se osjećao da platim nemale novce za 10 dana takve usluge.

Kad tražim neki apartman za ljeto, bilo bi mi drago da mi iznajmljivači otvoreno kažu kako ne žele u svojem apartmanu određene ljude, kako bih ih mogao zaobići i dati novce nekome koga moja “vrsta” ne smeta.

Da sam gej, u startu bih preko telefona rekao da moj partner i ja tražimo apartman kod nekoga kome se živo jebe za to što se mi jebemo. Ne samo da izbjegnem zatucane vlasnike apartmana, nego zato da izbjegnem i situaciju koja se dogodila jednom gej paru koji je već platio akontaciju za apartman na Jadranu, došao pred vrata, a onda ih je vlasnik odbio primiti jer je tek tada shvatio da su gej par.

Da se razumijemo, taj vlasnik je izuzetno neprofesionalan i nekorektan zbog toga što je učinio jer je taj par isti dan morao naći drugi smještaj što sigurno nije bilo lako. Ali ni alternativa nije baš primamljiva, a to je da ih vlasnik primi s riječima:

“Ajme meni, kud sam baš ja naletio na pedere! A ljudi moji! Od svih apartmana, vi baš u moj! A dobro, po zakonu vas ne smijem odbiti pa ću vas primiti sad kad ste već tu, ali samo da znate da mi se gadite i da ste vi za mene bolesni! Na katu vam je apartman.”

Bi li to bilo bolje? Bi li to bio odmor iz snova za taj par? Zasigurno ne. Ja bih radije prenoćio na plaži nego ostao kod takvog čovjeka. I stvarno se ne bih ljutio da netko u oglas za apartman odmah na početku stavi da mu neka grupa ljudi nije poželjna pa da ne moram dalje ni čitati nego odmah pređem na idući oglas.

Jer, nažalost, raznih “foba” je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Možda jednoga dana nestanu, ali za naših života sigurno neće. Zakonima možemo nekoga natjerati da preko one stvari pruže uslugu nekoj manjini koju ne mogu smisliti, ali ih ne možemo natjerati da prestanu mrziti tu manjinu.

I što smo onda dobili? Iznajmljivače koji na silu moraju iznajmljivati ljudima kojima ne žele iznajmljivati, i goste koji će, najvjerojatnije, primijetiti da daju novac nekome tko ih ne može smisliti. Tko je tu onda pobijedio? Nitko.

Srećom pa je ponuda apartmana na Jadranu i više nego bogata i svatko od nas, bez obzira na to tko smo i što smo, može pronaći nekoga tko će nas ugostiti s istinskim zadovoljstvom, i kome ćemo s guštom dati svoj novac. Ne zaslužujemo li svi to?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s